Broj 2, 2010.
Usred Isusovih praktičnih i slikovitih pouka nalazi se usporedba o djeci jer najtočnije opisuje ideale karaktera koji ima vječnu vrijednost. Samo oni odrasli ljudi koji postaju kao djeca ulaze u kraljevstvo nebesko. Naravno, Isus ne naučava da bi čovjek trebao ostati uvijek dijete, jer bi to isključivalo napredovanje u zrelost, nego upućuje na odlike istinske čovječnosti koje se odrastanjem ne smiju umanjivati.
Postajati kao djeca u povjerenju i zavisnosti u odnosu na vječno i trajno Dobro, našega krasnog Boga, predstavlja najpotrebnije “obraćenje”, povratak na ono što smo kao djeca bili. To je zasigurno najviši cilj zdrave duhovnosti. Poučavajmo se od naših mališana.