Jutarnji stih

Čekati Boga

“Ilija reče Ahabu: ‘Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.’” (1. o kraljevima 18,41)
“Nikakav vidljivi dokaz skorog dolaska kiše nije naveo Iliju da tako uvjereno naloži Ahabu da se pripravi za kišu. Prorok nije vidio oblake na nebu niti je čuo grmljavinu. On je jednostavno izgovorio riječi koje mu je dao Duh Sveti, odgovarajući tako na njegovu snažnu vjeru. … Učinivši sve što je bilo u njegovoj moći, znao je da će Nebo obilno izliti obećane blagoslove. Isti Bog koji je poslao sušu, obećao je i obilje kiše kao nagradu za dobra djela; i sada je Ilija čekao na obećano izlijevanje. U poniznosti ‘prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena’, uputio je Bogu posredničku molitvu za pokajnički narod. … Šest puta sluga se vraćao s riječima da nema nikakvog znaka kiše na bakrenastom nebu. Nepokoleban, Ilija ga šalje još jedanput; i ovoga puta sluga se vraća s porukom: ‘Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.’ To je bilo dovoljno. Ilija nije čekao da se nebo smrači. U tom malom oblaku vjerom je vidio obilje kiše; i djelovao je u skladu sa svojom vjerom. … Dok se molio, vjerom se hvatao za obećanja Neba i ustrajao je u molitvi sve dok njegove molbe nisu bile uslišane. Nije čekao na potpune dokaze da ga je Bog čuo, već je bio spreman krenuti dalje na najmanji dokaz Božje naklonosti. A ipak, sve što je on mogao učiniti uz Božju pomoć, može učiniti svatko u svojem području djelovanja u Božjoj službi. … Vjera slična ovoj potrebna je danas u svijetu — vjera koja će se osloniti na obećanja iz Božje riječi i biti uporna sve dok je Nebo ne usliša. … S Jakovljevom čvrstom vjerom i nepokolebljivom Ilijinom ustrajnošću, mi možemo upućivati svoje molbe Ocu tražeći sve što nam je obećao. Čast Njegova prijestolja zahtijeva da se ispuni Njegova riječ.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 100—102)


Komentiraj