“Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji, polazeći u tuđinu, dozva sluge te im predade imovinu svoju. Jednome dade pet talenata, drugome dva, trećemu jedan: svakomu prema njegovoj sposobnosti. I zatim otputova. Odmah onaj koji je primio pet talenata ode i poče raditi s njima te zaradi i drugih pet. Isto tako onaj koji primi dva talenta zaradi druga dva. Ali onaj koji primi jedan talent ode, iskopa zemlju i tu sakri novac gospodarev. Poslije dugo vremena dođe gospodar tih sluga i zatraži od njih račun.” (Matej 25,14-19)
Kao i tri prethodne, usporedba o talentima nastavlja naglašavati potrebu spremnosti za Gospodarov povratak. Međutim, počinje odgovarati na pitanje koje prethodno nije upućivano: Što je spremnost?
Radnja usporedbe prilično je jednostavna. Čovjek (Krist) odlazi i svakom sluzi daje talente (veliku svotu novca). Prva dvojica ulažu svoje talente u posao i povećavaju ulog svojega gospodara, dok treći jednostavno zakopava svoje talente u zemlju da bi ih sačuvao.
Međutim, gospodar za svoj ulog želi više od sigurne glavnice. On očekuje da sluge upotrijebe svoje talente i ostvare zaradu. To postaje jasno kada se “poslije dugo vremena” vraća da zatraži račun i utvrdi vjernost slugu u svojoj odsutnosti. U prizoru suda koji slijedi, on nagrađuje dvojicu slugu koji su bili vjerni, a kažnjava onoga koji nije ništa radio (Matej 25,24-30).
Pouka je jasna. Spremnost za Kristov povratak ne označava pasivno čekanje tog događaja, već odgovaran rad koji donosi rezultate koje Gospodar može vidjeti i odobriti.
Iz ove usporedbe također možemo naučiti da Bog ne očekuje od svih iste rezultate. Kršćani posjeduju različite sposobnosti. Ali ne ocjenjuje On na sudu čovjekove sposobnosti, već je li upotrijebio puni opseg sposobnosti koje mu je Bog podario.
U usporedbi se nalazi i pouka da Gospodin nagrađuje vjerne ljude još većom odgovornošću, a ne prestankom rada. Veličina koja se temelji na službi (vidi Matej 20,26-28) nastavit će se u godinama koje slijede. To je vječno načelo nebeskog kraljevstva. U knjizi Odgoj lijepo se prikazuje ovaj pojam riječima da je pravi odgoj “priprema učenika za radosnu službu u ovome svijetu i za uzvišeniju i radosniju službu u svijetu koji će doći” (str. 13).
Preporučujemo:
