Cijelom svijetu

“Tada Petar otvori usta svoja i reče: ‘Uistinu, sad istom shvaćam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.’” (Djela 10,34.35)
“Dok je Petar još bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odnese Evanđelje Korneliju. … Ali dosad nijedan učenik nije poganima propovijedao Evanđelje. U njihovim je umovima još uvijek postojao zid razdvajanja, srušen Kristovom smrću, pa je njihov rad bio ograničen na Židove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovima Evanđelja. Sada je Gospodin nastojao poučiti Petra sveobuhvatnom božanskom planu. … Kako je pažljivo Gospodin radio da svlada Petrove predrasude prema poganima koje su, zahvaljujući židovskom odgoju, bile tako duboko usađene u njegov um! Viđenjem o platnu i njegovom sadržaju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov um od ove predrasude i naučiti ga važnoj istini da se na Nebu ne gleda tko je tko; da su u Božjim očima Židovi i pogani jednako dragocjeni; da po Kristu pogani mogu postati sudionici blagoslova i prednosti Evanđelja. … Za Petra je ovo bila mučna zapovijed; s oklijevanjem je činio svaki korak koji je dužnost zahtijevala od njega. … Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinu nadu grešnika, on je sam potpunije razumio značenje viđenja koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju je iznosio. … Kad su braća u Judeji čula da je Petar ušao u kuću poganina i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasrdila. Bojala su se da će takav postupak, koji im se činio drskim, negativno utjecati na njihov nauk. … Petar im je ispričao sve što se dogodilo. … Uvjerena da je Petrov postupak bio izravno ispunjenje Božje namjere i da su njihove predrasude i isključivost potpuno suprotne duhu Evanđelja, slavila su Boga govoreći: ‘Dakle, i poganima je Bog dao obraćenje koje vodi u život!’” (Djela apostolska, str. 84—89)