Čiji smo mi prijatelji?

“Preljubničke duše, zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jakov 4,4)
Pismo nudi obilje dokaza da je sigurnije priključiti se Gospodinu i izgubiti naklonost i prijateljstvo svijeta, nego tražiti u svijetu naklonost i potporu i zaboraviti na našu ovisnost o Bogu. … Sâm Gospodin postavio je zid koji razdvaja ono što je u svijetu od onoga što je On odvojio od svijeta i posvetio sebi. Svijet ne priznaje ovu razliku. … Ali Bog je napravio ovu razliku i On će je održati. I u Starom i u Novom zavjetu Gospodin je zapovjedio svojem narodu da se odvoji od svijeta u duhu, ciljevima i ponašanju; da bude sveti narod, posebni ljudi koji će proslavljati Onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Ni istok nije toliko daleko od zapada koliko su udaljena djeca svjetla u običajima, ponašanju i duhu od djece tame. Ova će se razlika još više isticati i bit će oštrija kako se budemo približavali svršetku vremena. … Postoji takozvana ljubav koja će nas poticati da hvalimo i laskamo svojim prijateljima i da ih ne upozorimo na opasnosti i ne savjetujemo ih za njihovo dobro. Ova ljubav ne dolazi s Neba. Naše riječi i djela trebaju biti ozbiljni i iskreni, pogotovo pred onima koji zanemaruju spasenje svoje duše. … Ako im se pridružimo u lagodnom životu, ispraznosti i traženju zadovoljstava, ili u bilo kojem poslu koji će ukloniti ozbiljnost iz uma, svojim ćemo primjerom govoriti: “Mir, mir; nemojte se uznemiravati. Nemate razloga za uzbunu.” To znači reći grešniku: “Sve će biti u redu.” (Review and Herald, 8. siječnja 1884.) Ako tvrdimo da smo Božji sinovi i kćeri, mi ćemo se tako ponašati prema nevjernicima da naše duše neće biti krive za njihovu krv kada ih budemo sreli u dan konačnog suda. (Isto)