“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! štoviše, budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!” (1. Timoteju 4,12)
Prihvaćanjem Krista kao svog osobnog Spasitelja čovjek se nalazi u istoj uskoj zajednici s Bogom i uživa Njegovu posebnu milost kao i Njegov ljubljeni Sin. On je počašćen, proslavljen i u bliskoj povezanosti s Bogom, a njegov život skriven je s Kristom u Bogu. O, kakve li ljubavi, kakve li čudesne ljubavi!
Ovo je moje razumijevanje o moralnoj čistoći. Otkrivanje tamne strane nečistoće neće biti ni upola učinkovito u odvajanju od grijeha, kao što će biti prikazivanje ovih važnih i oplemenjujućih tema. Sama Biblija je jedina ponudila prave pouke o čistoći. Tako govoraše Riječ.
Takva je Božja milost, kao ljubav kojom nas je ljubio čak i kad smo bili mrtvi zbog prijestupa i grijeha, neprijatelji u svojim umovima zbog zlih djela, služeći raznolikim požudama i nasladama, robovi ponižavajućih apetita i strasti, sluge grijeha i Sotone. Kakva se dubina ljubavi javlja u Kristu kad On postaje Pomirnica za naše grijehe! Kroz službu Svetog Duha duše se vode u pronalaženje oprosta od grijeha.
Čistoća i svetost Isusovog života, kao što je prikazana u Božjoj riječi, posjeduje više sile da obnovi i preobrazi karakter nego svi napori uloženi u oslikavanje ljudskih grijeha i prijestupa i njihovih ishoda. Jedan nepokolebljiv pogled upravljen na Spasitelja uzdignutog na križ učinit će više na čišćenju uma i srca nego sva manjkava znanstvena objašnjenja najvještijih jezika.
Ispred križa grešnik vidi kako je njegov karakter suprotan Kristovom. On vidi strašne posljedice prijestupa i mrzi grijeh koji je činio te se oslanja na Isusa živom vjerom. On je procijenio svoje stanje nečistoće u svjetlu Božje nazočnosti i nebeskih predstavnika. Izmjerio ga je mjerilom križa. Izvagao ga je vagom Svetišta. Kristova čistoća otkrila mu je njegovu osobnu nečistoću u odvratnim bojama. On se odvraća od prljanja grijehom, gleda na Isusa i živi.
On otkriva sveprihvatljiv, zapovjednički privlačan karakter Isusa Krista koji je umro da bi ga izbavio od grijeha što izobličuje, i s drhtavim usnama i uplakanim očima izjavljuje: “On nije za mene umro uzalud.” “Tvoja me brižljivost uzvisi”. (2. Samuelova 22,36) (Letter 102, 1894.)
Kao štit protiv kušnji i kao poticaj na neporočnost i istinu, nijedan se drugi utjecaj ne može mjeriti sa sviješću o Božjoj nazočnosti. (Odgoj, str. 228)