“Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.” (Daniel 1,17)
Svjetlo koje je Daniel primio neposredno od Boga dano je posebno za ove posljednje dane. Viđenja koja je dobio na obalama Ulaja i Tigrisa, velikih šinearskih rijeka, sada se ispunjavaju i svi prorečeni događaji uskoro će se odigrati.
Razmisli o okolnostima u kojima se nalazio hebrejski narod kad su Danielu dana proročanstva. Izraelci su bili u sužanjstvu, hram je bio uništen, služba u hramu ukinuta. Njihova vjera bila je usredotočena na ceremonije žrtvenog sustava. Njima je bila važna samo izvanjska forma, dok su izgubili duh pravog bogoslužja. Njihove službe bile su iskvarene običajima i praksom pogana, a u obavljanju žrtvenih rituala nisu vidjeli dalje od sjenke onoga što je prikazivalo bît. Nisu prepoznali Krista, istinsku Žrtvu za ljudske grijehe. Gospodin je uredio da narod dospije u sužanjstvo i da se ukine služba u hramu, kako izvanjski obredi ne bi postali njihova cjelokupna religija. Načela i običaji morali su se pročistiti od poganstva, obredna služba morala je prestati da bi srce moglo biti probuđeno. Vanjska slava je uklonjena da bi se duhovna mogla otkriti.
Kad se u zemlji svojeg robovanja narod pokajnički vratio Gospodinu, On im se objavio. Nedostajala im je vanjska predodžba Njegove prisutnosti, ali su jasne zrake Sunca Pravednosti zasjale u njihovom umu i srcu. Kad su zazvali Boga u svojem poniženju i žalosti, prorocima su dana viđenja koja su otkrila događaje u budućnosti — zbacivanje tlačitelja Božjeg naroda, dolazak Spasitelja i uspostavljanje vječnog kraljevstva. …
Daniel je imao drugove, a i oni su morali obaviti posebnu zadaću. Iako vrlo cijenjeni u svojem poslu, oni ni u kojem pogledu nisu bili uzvišeni. Bili su učeni, vični u svjetovnom kao i vjerskom znanju, proučavali su znanost, ali nisu bili iskvareni. Bili su sasvim uravnoteženi jer su se pokoravali vlasti Duha Svetoga. Ti mladići su Bogu odavali svu slavu za svoja svjetovna, znanstvena i vjerska postignuća. Njihova učenost nije bila posljedica slučaja. Stjecali su znanje vjernom upotrebom svojih snaga i Bog im je dao umijeće i razumijevanje. (Letter 134, 27. svibnja 1898. — Pismo J. H. Kelloggu)