“Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 3,24)
Poslije upozorenja da se ne klanjamo Zvijeri i njezinu kipu, proročanstvo objavljuje: “Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Budući da su oni koji čuvaju Božje zapovijedi stavljeni nasuprot onima koji se klanjaju Zvijeri i njenom kipu i primaju njezin žig, iz toga slijedi da će poštovanje Božjeg zakona s jedne strane, i njegovo prestupanje s druge strane, činiti razliku između onih koji štuju Boga i onih koji se klanjaju Zvijeri.
Posebna značajka Zvijeri, a prema tome i njenog kipa, jest kršenje Božjih zapovijedi. Daniel o malom rogu, odnosno papinstvu, kaže: “Pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon.” (Daniel 7,25) Istu je silu Pavao nazvao “Čovjekom grijeha” koji se oholo uzdiže iznad Boga. Prvo proročanstvo dopunjuje drugo. Samo se promjenom Božjeg zakona papinstvo moglo uzdići iznad Boga. Tko god svjesno vrši tako promijenjen Zakon, odaje vrhunsko poštovanje sili koja je tu promjenu izvršila. Takav čin poslušnosti papinskim zakonima predstavljao bi čin vjernosti papi namjesto Bogu.
Papinstvo je pokušalo promijeniti Božji zakon. Druga zapovijed, koja zabranjuje obožavanje kipova i slika, izostavljena je iz Zakona, a četvrta je tako promijenjena da odobrava svetkovanje prvog umjesto sedmog dana, subote. Ali papisti kao razlog izostavljanja druge zapovijedi navode tvrdnju kako je ona uključena u prvu i da Zakon daju točno onako kako je Bog htio da se razumije. Međutim to ne može biti promjena koju je prorok prorekao. Ovdje je riječ o namjernoj i dobro promišljenoj promjeni: “Promišljat će da promijeni blagdane i Zakon.” Promjena četvrte zapovijedi točno je ispunjenje tog proročanstva. Jedini autoritet kojim je ova promjena izvršena jest Crkva. Time se papinska vlast otvoreno postavlja iznad Božje.
Budući da će se Božji štovatelji posebno prepoznati po svom štovanju četvrte zapovijedi — jer je ona znak Božje stvaralačke moći i svjedok Njegova prava na čovjekovo obožavanje i klanjanje — štovatelji će se Zvijeri prepoznati po svom nastojanju da sruše uspomenu na Stvoritelja, kako bi uzvisili ono što je uspostavio Rim. (Veliki sukob, str. 352,353)