Biblija

Čudesna otkrića – poruka s Patmosa

U mladosti se apostol Ivan bavio ribarenjem na Galilejskom jezeru. Napustio je to zvanje da bi postao učenik Isusa Krista. Putovao je raznim krajevima, propovijedao i podučavao o Spasitelju. Kao star čovjek, u posljednjim godinama prvog stoljeća izveden je na sud kako bi odgovarao za svoju vjeru. Rimski car Domicijan namjeravao je iskorijeniti kršćanstvo; dao je Ivana zatočiti na malom stjenovitom otoku Patmosu u Egejskom moru. (Otk 1,9) U progonstvu, u najtežim i obeshrabrujućim prilikama Ivan je primio viđenja; bilo mu je rečeno da ih zapiše u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Novog zavjeta.

Ivan je pisao: “Ja, Ivan, brat vaš i sudionik nevolje, kraljevstva i ustrajnosti u Isusu, bijah zbog riječi Božje i zbog Isusova svjedočanstva na otoku zvanom Patmos. U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube: ‘što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju i Laodiceju!” (Otk 1,9-11)

Otkrivenje
Mnogi proučavatelji Otkrivenja rekli su da je ono unijelo u njihov život duhovno buđenje i obnovu. Upravo je to Bog i obećao. Ova je knjiga “otkrivenje Isusa Krista” i nazvana je “riječ Božja i svjedočanstvo Isusa Krista”. (Otk 1,1.2) Ivan je pisao: “Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva ako vrše što je u njemu napisano, jer je (određeno) vrijeme blizu’ (redak 3).

Tema ove knjige je Gospodin Isus Krist. U njoj nalazimo neke od najvažnijih poruka. Otkrivenje nije zatvorena knjiga. Zapravo, pri kraju knjige piscu je rečeno: “Ne čuvaj u tajnosti proročanske riječi ove knjige, jer je određeno vrijeme blizu.” (Otk 22.10)

Sedam crkava
Ivanu je rečeno da Otkrivenje pošalje crkvama koje su postojale u sedam gradova:

EFEZ je u Ivanovo doba već bio star deset stoljeća. Bio je to najvažniji rimski grad u provinciji Aziji i luka na strateškom položaju u blizini ušća rijeke Kayster, na raskrižju više važnih trgovačkih putova na glavnom putu iz Rima na Istok. Efez je bio poznat po bankarstvu i hramovima. Veliki hram Artemide ili Dijane bio je jedan od sedam svjetskih čuda. Ovaj nekoć bogati i ponosni poganski grad danas leži u ruševinama. Na zapadnim obroncima planine Pion leže ruševine golemog polukružnog kazališta. Smatra se da je u njemu bilo mjesta za 24.500 ljudi. To je vjerojatno bilo mjesto gdje je došlo do bune protiv učenja apostola Pavla (vidi Dj 19,23-41).

SMIRNA. Grad Smirnu Lidijci su razorili oko 500 godina prije Krista. Po svemu sudeći je Aleksandar Veliki zapovjedio obnovu grada. Ovaj grad na brdu Pagos, u središtu današnjeg Izmira, prerastao je u bogati priobalni grad. Godine 133. prije Krista postao je dio rimske provincije Azije i s vremenom jako središte careva kulta.

Kršćani u Smirni pretrpjeli su strašno progonstvo kad su odbili pokloniti se bilo kome osim svojemu Stvoritelju i Spasitelju. U Otkrivenju je Gospodin Isus imao za njih posebnu poruku ohrabrenja. Podsjetio ih je da je njihov Spasitelj stradao i umro, ali sad živi. Isus ih je hrabrio riječima: “Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac — život.” (Otk 2,10) U blizini gradskog stadiona crkveni vođa Polikarp umro je mučeničkom smrću na lomači.

PERGAM. Iza suvremenog grada Bergama, u dolini rijeke Kaikus, diže se strmi brežuljak visok oko 330 m. Na tom su brežuljku bila sagrađena kazališta, hramovi i kuće Pergama. Njemački arheolog Karl Humann je krajem devetnaestog stoljeća vršio iskopavanja na ruševinama tog grada. Ustanovljeno je da je Pergam bio vrlo bogat i utjecajan grad. Hvalio se knjižnicom koja se po veličini natjecala s aleksandrijskom.

Kršćanska crkva je osnovana među masivnim hramovima u tom gradu. Vjernicima je poslana Knjiga Otkrivenja. Isus Krist je i za njih imao posebnu vijest. Upozorio ih je na opasnost utjecaja kojima su izloženi: “Znam gdje prebivaš — ondje gdje se nalazi sotonino prijestolje.” (Otk 2,13)

TIJATIRA. Suvremeni Akhisar je mjesto na kojemu se nalazila stara Tijatira. Vrlo malo je ostalo od Tijatire koja je bila poznata po trgovini lončarskim proizvodima, vunenim i platnenim tkaninama te kožnim i bakrenim proizvodima. Jedna od prvih Pavlovih obraćenica u Filipima bila je prodavačica iz Tijatire, žena po imenu Lidija. (Dj 16,11-15)

Ivan je poslao Otkrivenje vjernicima kršćanske crkve u Tijatiri. Svečano ih je opomenuo na sudove koji će doći na one što slijede poganska vjerovanja i način života. (Otk 2.20-23)

SARD je bio prijestolnica lidijskog kraljevstva u sedmom stoljeću prije Krista. Danas je na padinama brda Timolus ostalo jako malo od onoga što je nekoć bio vrlo bogat grad. Međutim, pokraj dvaju preostalih, 22 m visokih stupova Artemidinog hrama iz četvrtog stoljeća prije Krista, nalaze se ruševine male kršćanske crkve iz četvrtog stoljeća poslije Krista.

Kršćanska crkva u Sardu osnovana je u prvom stoljeću. Otkrivenje poziva vjernike te crkve da se probude za duhovne prilike koje im se pružaju. (Otk 3,3)

FILADELFIJA se smjestila u vrlo plodnom području, gdje i danas uspijevaju žitarice, masline i grožđe. Nekoliko dijelova drevnog gradskog bedema između kuća i vrtova Alašehira jedini su ostaci koje danas nalazimo. Po svemu sudeći, bio je to lijep grad; ponekad su za njega govorili da je “mala Atena”. Isus Krist pohvaljuje u Otkrivenju filadelfijske kršćane za njihovu vjernost.

LAODICEJA. Nakon što su Turci u trinaestom stoljeću razorili grad Laodiceju, ruševine su služile kao kamenolom za suvremeni grad Denizli. Zbog toga danas nema gotovo ničega što bi podsjećalo na Laodiceju. Međutim, u doba Novog zavjeta Laodiceja je bila bogata i samosvjesna. Kad je potres 60. godine poslije Krista razorio grad, Laodicejci su odbili rimsku pomoć i obnovili svoj grad o vlastitom trošku. Grad je inače bio poznat po proizvodnji sjajne crne vune, crne odjeće i medicinskog praška.

Odnos kršćana u Laodiceji prema Njemu Isus Krist je opisao “mlakim”. Grad je dobivao vodu iz vrućih izvora Pomukkale, koji su se nalazili oko osam kilometara na drugoj strani rijeke Lycus. Dok bi došla do Laodiceje, voda je bila mlaka i bljutava. Vjernicima u Laodiceji poslana je posebna poruka koja je trebala zadovoljiti njihove duhovne potrebe.

Otkrivenje je posljednje poglavlje Biblije
Spisateljica kaže: “U Otkrivenju su sve knjige Biblije došle kraju.” (E. G. White,Djela apostolska, str. 585) Zapravo, u ovoj je knjizi, u ovom ili onom obliku moguće naći svaku temeljnu istinu, koncept i otkrivenje u Svetom pismu. Međutim, Otkrivenje ne iznosi sustavne argumente za obranu nekih učenja. Neke druge novozavjetne knjige to čine. Otkrivenje ne nastoji dokazati nijednu doktrinu ili biblijsku istinu. Ono jednostavno polazi od pretpostavke da čitatelji razumiju učenje i simbole Svetog pisma i zbog toga će razumjeti Otkrivenje.

Otkrivenje je priča o Isusu Kristu i onome što je učinio i što će učiniti za nas. Svako proročanstvo u ovoj osobitoj knjizi usmjerava našu pozornost na drugi dolazak Isusa Krista. Ivan je pisao: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.” (Otk 1,7) Ova knjiga objašnjava kako se možemo pripremiti za susret s Bogom.

Peter Roennfeldt

Podijeli