Napoleonov pohod na Egipat s vojnog je gledišta bio neuspješan. Ipak, Napoleon je poveo sa sobom 120 znanstvenika raznih profila koji su istraživali stara mjesta i skupljali arheološki važne predmete. Dok se radilo na iskopu kod grada Rosettea, pod rukovodstvom časnika Boucharda, pronađen je komad crnog bazalta dug 1,2 metra i širok 75 centimetara. Na njemu je bio ugraviran dekret Ptolomeja V. na trima pismima, hijeroglifima, grčkom i demotskom. Koristeći se tim novim otkrićem, francuski znanstvenik Jean-Francois Champollion uspio je dešifrirati hijeroglifsko slikovno pismo pronađeno na zidovima mnogih hramova i grobnica diljem Egipta.
Piramide u Gizi
Najpoznatija čuda starog Egipta su piramide u Gizi, najveće građevine ikad sagrađene i najveličanstvenije među sedam svjetskih čuda. Na zapadnoj obali Nila izgrađene su mnoge piramide uključujući i piramidu kralja Džosera koja je sagrađena oko 2780. prije Krista. Ipak, niti jedna piramida ne može se usporediti s trima piramidama i sfingom u Gizi.
Velika Keopsova piramida, visine 146,6 metara, može se usporediti s visinom četrdeseterokatnice. Svi se slažu da su arhitekti i graditelji piramida bili osobe osobitog znanja i sposobnosti. Današnji graditelji kamenom zadivljeni su preciznošću egipatskih graditelja. Piramide su građene takvom preciznošću da niz velikih kamenova u duljini od 200 metara u svojoj vodoravnoj ravnini ne odstupa više od dva centimetra. Ipak, piramide su jednostavne građevine, kao i grobnice, izgrađene da bi čuvale tijela kraljeva.
Sfinge
Golema sfinga u Gizi, koju je izgradio Kefren, bila je dio velikog kompleksa. Diljem Egipta bilo je na tisuće sfingi, ali ova je bila “pradjed” svima. Sagrađena oko 2650. godine prije Krista, visoka je 20, a duga 73 metra. Osim šapa, cijela je isklesana iz jednog komada kamena. Oko tisuću godina nakon njezine izgradnje faraon Tutmes IV. razgrnuo je pijesak s njezinih šapa i među njih postavio granitnu ploču s natpisom. Poruka te ploče otkriva da on, iako nije bio pravi prestolonasljednik, ipak nije postao kraljem slučajno. što se dogodilo sa zakonitim vladarom? Budući da Egipćani nisu bilježili poraze, ne možemo na takvo pitanje očekivati odgovor kod Egipćana. U Knjizi Izlaska u 12. i 14. poglavlju Biblija govori o sličnom događaju koji se dogodio približno oko 25 godina prije Tutmesa IV. U to vrijeme je faraonov sin prvorođenac, prestolonasljednik, umro u desetom zlu koje je Mojsije dozvao na Egipat i tadašnji je faraon izgubio svoj život dok je pokušao vratiti Izraelce koji su bježali iz Egipta. Uistinu je zanimljivo zamijetiti podudarnosti tih dvaju događaja.
Rastuća kriza u dolini Nila
Glavni grad Egipta, Kairo je među deset najvećih gradova svijeta. Egipatski gradovi uglavnom su prenapučeni stanovništvom i njihov broj u stalnom je porastu. U svojoj knjizi Priprema za 21. stoljeće Paul Kennedy kaže da je najveći problem s kojim su se vladari svijeta sučelili bio — kako upotrijebiti tehnologiju razvijenih zemalja da bi spriječili eksploziju porasta stanovništva u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da će 2025. godine na svijetu biti između 7,6 i 9,9 milijardi ljudi. To će prouzročiti daljnji nedostatak hrane i pitke vode, povećati smrtnost, potaknuti nemire, prisiliti narode na masovna preseljenja i ratne sukobe. Kennedy dalje kaže da će u svemu tome najznačajniju ulogu odigrati kulturološki i sociološki čimbenici i religija.
Egipat opstaje jedino zahvaljujući rijeci Nilu. Kad ne bi bilo Nila, ne bi bilo ni Egipta. Egipćani žive uz Nil i od Nila. Međutim, glavni egipatski problem jest strahoviti prirast stanovništva. Između 1960. i 1971. sagrađena je velika brana južno od Asuana. Iako sprječava razarajuće poplave i spašava gospodarstvo od propasti, ona je i problem. Svake godine 120.000 tona riječnog nanosa — mulja sad ostaje unutar zidina brane, a nekad je stvarao nanose na obalama i činio deltu Nila. Sad farmeri prekomjerno koriste umjetna gnojiva koja pak onečišćuju rijeku. Egipat više nije zemlja bogata vodom. Rijeku Nil treba zaštititi. Čista svježa voda tema je od globalnog značenja.
Papirusova trska
Vjerojatno su Egipćani prvi proizveli papir. Pravili su ga od trske iz močvara Nila. Grčki naziv za tu biljku je “biblos” i “papirus”. Od njih je poslije izvedena riječ Biblija. Papirus se pravio tako što se trska rezala uzduž na tanke listiće/ trakice koje su se potom slagale jedna pokraj druge, a drugi sloj poprijeko pod pravim kutom. Nakon toga sve bi se premazalo kaučukovom otopinom, potom najprije sve zajedno prešalo i zatim sušilo na suncu. Na kraju su se svi ti dobiveni listovi glačali i tako je dobiven prekrasan drevni papir poznat kao papirus.
U Memfisu
U svojoj knjizi Tisuću milja uzvodno na Nilu egiptologinja Amelia B. Edwards je napisala: “Sve što je ostalo od Memfisa su najstarije nastambe, nekoliko hrpa smeća, oko desetak slomljenih statua i ime… Gdje su sad te velike ruševine koje su čak i u srednjem vijeku postojale raširene u daljinu od pola dana hoda u svakom smjeru?” Još od vremena Starog kraljevstva (2700. god. prije Krista) pa sve do 13. stoljeća poslije Krista, Memfis ili Nof bio je velika metropola velike važnosti. Povjesničari su ga smatrali gotovo nerazrušivim gradom. Ipak, danas smo svjedoci da je gotovo nestao, proročanstvo hebrejskog proroka se ispunilo: “Ovako govori Jahve Gospod: razorit ću kumire i ništavila istrijebiti iz Memfisa.” (Ez 30,13)
Gornji Egipat
U Gornjem Egiptu gotovo nikad ne pada kiša. To objašnjava zašto je rijeka Nil obožavana u stara vremena i kako su se tako dobro mogla sačuvati neprocjenjiva blaga. Teba je bila glavni grad Gornjeg Egipta, a u šesnaestom stoljeću je postala i glavni grad Egipta. Dvojni hramovi u Luksoru i Karnaku tamo su sagrađeni. Dograđivali su ih vladari Tutmes II., Hatčepsut i Ramzes II. pa su postali najljepši kompleks hramova u Egiptu. Najslavnije graditeljsko razdoblje Egipta bilo je za vrijeme Hiksa. Oni su prvi upotrijebili konje i kočije u Egiptu. Bili su semiti i indoeuropski hurski narod.
Vrlo je moguće da je Josip bio prodan u Egipat u vrijeme njihove vladavine Egiptom. U tom smislu su oni bili u odnosu s Hebrejima, a Josip je bio prihvaćen i prepoznat kad je postao visoki službenik u zemlji. Hiksi su živjeli u Donjem Egiptu i odatle vladali cijelim Egiptom. Josip je smjestio svoju rodbinu upravo u tom području u zemlji Gošen.
Kad su Hiksi bili protjerani iz Egipta, Izraelci su postali robovi. U zapisima pronađenim u grobnici Ahmozea, kralja koji je oslobodio Egipat od Hiksa, stoji da je imao hebrejske i semitske robove. Tutmes I. spominje korištenje semitskih robova. Izgleda da su Mojsijevi roditelji u to vrijeme bili odvedeni u Tebu. Mnogi vjeruju da je carica Hatčepsut, koja je Egiptom vladala 20 godina, bila kćerka Tutmesa I. i da je upravo ona pronašla i odgojila Mojsija. (Izl 2,1-10) Na zidovima hramova stare Tebe još se uvijek nalaze zapisi koji govore o osvajanjima i istraživačima, ali ne i o porazima kraljeva i kraljica koji su živjeli u to slavno doba. Nekoliko zapisa imaju zanimljivu vezu s biblijskim tekstovima. Sisak ili šešonk je došao na egipatsko prijestolje oko 950 god. prije Krista, ali se nije usudio napasti Izraelce u vrijeme vladavine moćnog kralja Salomona. Međutim, kad je Salomon umro u vrijeme Rehoboama, kralj Sisak je napao Jeruzalem i odnio blago što ga je Salomon sakupio. Ovaj događaj je zapisan na zidu hrama u Karnaku i u Bibliji u l Kr 14,25.26.
Čudesna otkrića
Iako u Dolini kraljeva postoje 64 grobnice, najpoznatija je ipak ona dječaka kralja Tutankamona. Njegova grobnica je jedina od pronađenih koja nije bila opljačkana davno prije modernog doba. Koliko je blaga bilo pohranjeno u svim tim grobnicama, nikad nećemo saznati jer je, na nesreću, sva vještina arhitekata bila zatomljena lukavošću lopova. Tutankamon je živio sredinom četrnaestog stoljeća prije Krista. Umro je kad mu je bilo 18 godina. Pokopan je u Dolini kraljeva sa svojim blagom. Samozvani arheolog Howard Carter pronašao je njegov grob 1922. godine, a pronađeno blago nalazi se na izložbi u Muzeju grada Kaira. Čudesna su otkrića bila i još uvijek su u Egiptu bacajući svjetlost na povijest, kulturu i zabave starih naroda. Zanimljivo je da se neka od otkrića podudaraju s biblijskim zapisima, što baca još više svjetla na vjerodostojnost biblijske povijesti i njezinih proročanstava.
Peter Roennfeldt