Duhovnost

Čudesnost Njegovih djela

Prema najranijim svjedocima, Isusova djela bila su posebna; odvajala su Ga od drugih. Evanđelja, dopunjena drugim novozavjetnim ulomcima, otkrivaju niz djela koja je Isus učinio, ali se sva ona mogu sažeti pod sljedeće naslove: silna djela, formiranje novog Božjeg naroda i preobražavanje iz smrti u život.

Pokušaj definiranja “čuda” stoljećima je zaokupljao filozofe, znanstvenike i teologe, ali mi sad ne mislimo rješavati taj problem. Umjesto toga zaobilazimo argumente i prelazimo na izraze kojima su se koristili oni koji su iz prve ruke doživjeli Isusova silna djela – nazivali su ih “djela”, “znaci” ili “izlijevanje božanske sile”, što je dovelo do spektakularnih rezultata o kojima izvještavaju evanđelja, a sažeti su u Luki 24,19 gdje se za Isusa Nazarećanina kaže da “bijaše silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom”. I u Djelima 10,38 i dalje stoji: “Kako je Bog Isusa iz nazareta pomazao Duhom Svetim i snagom te kako je Isus prošao čineći dobro i ozdravljujući sve koje đavao bijaše tlačio, jer Bog bijaše s njim. Mi smo svjedoci svega što je činio u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu.”

Ova silna djela mogu se svrstati u sljedeće kategorije: dramatična ozdravljenja (guba, sljepoća, uzetost, gluhoća, krvarenja, možda epilepsija, tjelesni nedostatak, vodena bolest, rana od mača), istjerivanje zlih duhova, uskrisavanje mrtvih i dramatične pojave u prirodi (stišavanje oluje, hranjenje mnoštva, hodanje po vodi, sušenje smokvina stabla, novčić u ustima ribe, veliki ulov ribe, pretvaranje vode u vino).

Je li se ovo stvarno dogodilo? Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, zamijetimo da su izvještaji o ovim silnim djelima utkani u sva četiri evanđelja i daju dojam da su vezani uz najranije izvještaje o isusu; oni nisu dodani izvještaju nešto kasnije da potkrijepe Isusov autoritet. Govori o Isusu bez ovih čuda nije pošteno prema vijesti. Ova čuda nisu bila stvar izbora ili rubna zbivanja, već sastavni dio Njegovog rada. Čak su i Njegovi protivnici bili prisiljeni priznati Njegova djela, koja su pokušali prikazati kao crnu magiju (Luka 11,20).

Djela koja je Isus učinio nisu u Njegovo vrijeme bila tako uobičajena kako to neki kritičari evanđelja samouvjereno proglašavaju. Da su uglovi ulica i trgovi drevnih gradova bili napučeni onima koji su izvodili djela kakva su zapisana u evanđeljima, i da su njihovu uobičajenost kao i njihovu vjerodostojnost ljudi onog vremena uzimali kao normalne, ne bi imalo smisla pripisivati Isusu – time se ne bi isticao od drugih čudotvoraca s uličnih uglova i ne bi stekao potporu za svoje poslanje.

Jesu li evanđeoski izvještaji o ovim silnim djelima stvarno neprihvatljivi suvremenom čovjeku? Malo je ljudi danas potpuno dobacilo vjerovanje u mogućnost čuda zbog suvremenog znanstvenog načina razmišljanja i zaključivanja. Ljudi na samrtnoj postelji još uvijek doživljavaju neočekivan oporavak koji iz usta promatrača može istisnuti riječ “čudesno”. Premda većina nas u cijelom životu nije doživjela nijedno čudo, mogućnost čuda ipak prihvaćamo, posebno kad oni koji su ga doživjeli izravno iz prve ruke iznose svoje uvjerljivo svjedočanstvo o neočekivanoj promjeni.

Zašto je Isus činio ova silna djela? Najčešći odgovor na ovo pitanje među generacijama kršćana bio je da su Isusova čuda dokazi Njegove božanske naravi. Čuda su “potvrđivala” Isusovo božanstvo. Kako Isus sam objašnjava svoja silna djela? Bilo je slučajeva kad ih je dobio učiniti, posebno na zahtjev, odbijajući ih uporabiti kao dokaz svoje božanske naravi (Matej 4,5; 12, 38.39). Jednako tako je odbio sebe izbaviti vršenjem čuda (Matej 4,1; Luka 23,25). Dok je neka djela učinio javno, kao kad je ozdravio čovjeka sa suhom rukom (Marko 3,1-5) ili kad je nahranio mnoštvo, kod drugih je tražio da ostanu u tajnosti (Marko 8,26).

Isusova djela bila su dramatična potvrda Njegove vijest o Božjem kraljevstvu. “Ako li ja prstom Božjim izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje.” (Luka 11,20) Drugim riječima, pozvao je svoje slušatelje da promatraju ta silna djela, a onda sami zaključe odakle ta sila. To se vidi iz Njegova odgovora glasnicima koje je Ivan Krstitelj poslao da Ga pitaju je li On Obećani. Nakon što su jedan dan bili svjedoci Njegove službe koja je obuhvaćala i ozdravljenja, poslao ih je natrag Ivanu Krstitelju riječima: “Blago onomu koji se zbog mene ne pokoleba!” (Luka 7,23) – drugim riječima: “Ono što je prorok Izaija prorekao o vremenu obnove, doista se ostvaruje u mojoj službi. Sam zaključi na osnovi svjedočenja očevidaca, tvojih sljedbenika.”

Isusovo silno djelo pokazivalo je i kakav svijet Bog želi uspostaviti, da ljude i prirodu želi osloboditi od zla koja prate bolesti i patnje. Njegovo djelo nagovijestilo je ovaj novi svijet mnogim pojedincima, njihovim obiteljima i mjestima.

Na kraju, silna su djela bila nagrada za vjeru. Isus je od onih koji su uživali blagoslov Njegova rada očekivao vjeru: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila”; “Ne boj se! Samo vjeruj!”; “Sve je moguće onomu koji vjeruje”; “Ova se vrsta može istjerati samo molitvom.” (Marko 5,34.36; 9,23.29) Promatrajući Isusova silna djela, oči vjere shvatile su što je Bog namijenio svojoj djeci i u Njegovoj službi vidjele početke nove stvarnosti. To je razlog što evanđelja Njegovim silnim djelima daju središnje mjesto – Isus bez njih ne bi bio Isus niti bi Bog bio Bog.

Steven A. Thompson