„Čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.“ (Job 11,15)
Kad mladi misle da trebaju dostići najviši stupanj u razvoju svojih umnih snaga, to je umjesno. Mi ne želimo postavljati granice u obrazovanju, jer mu ni Bog nije postavio granice. Ali naša dostignuća neće ničemu služiti ako se ne koriste na slavu Bogu i na dobro čovječanstvu. …
Nama treba znanje koje će jačati um i dušu, koje će nas oblikovati u bolje muškarce i žene. Odgoj srca mnogo je važniji od knjiškog stjecanja znanja. Dobro je, čak i nužno, posjedovati znanje svijeta u kojem živimo; ali ako iz svoje računice isključimo vječnost, počinit ćemo nepopravljivu pogrešku. … Kad bi mladi shvatili vlastitu slabost, oni bi mogli naći svoju snagu u Bogu. (Služba liječenja, str. 284)
U kršćanstvu postoji jedan nauk koji treba svladati – nauk mnogo dublji, širi i viši od bilo kojeg ljudskog nauka onoliko koliko je Nebo više od Zemlje. Um valja ukrotiti, treba ga poučiti jer mi trebamo vršiti službu za Boga na način koji nije u skladu s našim urođenim sklonostima. Moramo svladati nasljedne i stečene sklonosti k zlu. Često se mora odbaciti obrazovanje i odgoj što smo ih stjecali tijekom cijelog života, da bismo mogli postati učenicima u Kristovoj školi. Naše srce treba biti postojano u Bogu. Mi moramo steći navike razuma koje će nas osposobiti da se odupremo kušnji. Moramo naučiti gledati gore. Načela Božje riječi – načela koja su visoka kao nebo i koja obuhvaćaju vječnost – trebamo shvatiti kao nešto što se odnosi na naš svagdašnji život. U skladu s tim načelima treba biti svaki naš postupak, svaka riječ, svaka misao. Sve ovo treba biti u skladu s Kristovom voljom i pokoreno Njemu. (Služba liječenja, str. 287)
Preporučujemo:
