“A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga.” (Rimljanima 15,13)
Ponekad dubok osjećaj bezvrijednosti može izazvati strujanje užasa kroz dušu, ali to nije dokaz da je Bog promijenio svoj odnos prema nama niti mi prema Bogu. Trebali bismo vjerom zgrabiti Kristovu ruku i potpuno Mu vjerovati u tami kao i na svjetlu.
Sotona može šaptati: “Ti si prevelik grešnik da bi te Krist spasio.” Kad priznate kako ste uistinu grešni i nedostojni, možete kušača dočekati uzvikom: “Na temelju pomirenja, prihvaćam Krista kao svojega Spasitelja. Ne vjerujem u svoje zasluge, već u dragocjenu krv Isusa Krista koja me čisti. Ovog se trenutka svojom bespomoćnom dušom oslanjam na Krista.” Kršćanski život treba biti život neprekidne, žive vjere. Nepokolebljivo povjerenje i čvrsto oslanjanje na Krista donijet će mir i sigurnost duši.
Svaka zapreka, svaki unutarnji neprijatelj samo povećava vašu potrebu za Kristom. On je došao ukloniti kameno srce i dati vam mesno srce. Obratite Mu se za posebnu milost kako biste pobijedili svoje karakterne mane. Kad vas napadnu kušnje, postojano se oduprite zlim utjecajima. Upitajte svoju dušu: “Zar da osramotim svojega Otkupitelja? Predao sam se Kristu; ne mogu činiti djela Sotone.” Vapite dragom Spasitelju za pomoć da žrtvujete svakog idola i da se odreknete svakog omiljenog grijeha. Neka oči vjere ugledaju Isusa gdje stoji pred Očevim prijestoljem, pokazujući svoje rane na rukama dok moli za vas. Vjerujte da vaša snaga dolazi kroz dragocjenog Spasitelja.
Vjerom gledajte krune koje čekaju one koji će pobijediti i slušajte pobjedničku pjesmu otkupljenih: “Dostojno je, dostojno Janje koje je bilo zaklano i koje nas je otkupilo Bogu!” Pokušajte promatrati ovaj prizor kao stvaran. Prvi kršćanski mučenik, Stjepan, u svom je strašnom sukobu s poglavarstvima i vlastima i duhovima pakosti ispod neba, ustvrdio: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,56) Spasitelj svijeta otkrio mu se s nebesa, promatrajući ga s najvećim zanimanjem, a sjajno svjetlo Kristova lica obasjalo je Stjepana takvim sjajem da su čak i njegovi neprijatelji primijetili kako mu lice sjaji kao lice anđela.
Kad bismo dopustili svojemu umu da se više bavi Kristom i nebeskim svijetom, pronašli bismo moćan poticaj i podršku, pobjeđujući u Gospodnjim bitkama. Ponos i ljubav svijeta izgubit će svoju silu dok promatramo slavu te bolje zemlje koja će uskoro postati naš dom. Uspoređene s Kristovom ljepotom, sve zemaljske privlačnosti činit će se manje vrijednima. (Review and Herald, 15. studenoga 1887.)