„Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.“ (1. Korinćanima 9,25)
Kršćanskoj umjerenosti trebalo bi dati uzvišeno mjesto u obiteljskom krugu i u crkvi. Ona treba postati živi, radni čimbenik koji će promijeniti običaje, raspoloženje i karaktere. Neumjerenost je temelj svih zala u svijetu. (Temperance, 165)
Djeca trebaju dobivati pouke koje će u njima jačati odlučnost da se odupru zlu. … Roditelji trebaju s velikom pažnjom birati hranu koju stavljaju pred svoju djecu. Ljudi postaju pijanice zato što su se u domu naučili neumjerenosti. Dajmo djeci hranu koja će izgrađivati um i tijelo, a sklanjajmo od njih jako začinjena jela koja bude želju za još jačim stimulansima.
Upotreba duhana i opojnih pića snosi veliku odgovornost za porast bolesti i zločina. Duhan je spor, podmukao, vrlo zloćudan otrov i njegova upotreba nanosi neizrecive štete. …
Nije potrebno navoditi nikakav dokaz da bi se pokazala zla do kojih dovodi upotreba opojnih pića. Na sve strane mogu se vidjeti bijedne, otupjele ljudske ruševine – duše za koje je Krist umro i nad kojima anđeli plaču. One su mrlja na našoj oholoj civilizaciji. …
Oni koji su u stara vremena trčali želeći dobiti nagradu shvaćali su važnost umjerenosti, a koliko bismo je više morali shvatiti mi koji se natječemo za nebesku krunu. Morali bismo uložiti svaki napor da nadvladamo zlo. (Manuscript 29, 1886.)
U sva vremena i u svakoj prigodi nužna je moralna hrabrost da bi se uzdigla načela stroge umjerenosti. (The Youth’s Instructor, 24. rujna 1907.)
Imajmo na umu da svakoga dana tkamo mrežu navika. … Što potpunije poštujemo zakone zdravlja, to jasnije možemo razaznati kušnje i oduprijeti im se, to jasnije možemo uvidjeti vrijednost onoga što je vječno. (The Youth’s Instructor, 25. kolovoza 1886.)
Preporučujemo:
