“Podašna ruka nalazi milost i tko napaja druge, sam će se napojiti.” (Izreke 11,25)
Velikodušnost je jedna od vrlina na koje nas upućuje Duh Sveti i kada samozvani Božji sljedbenici zadržavaju za sebe ono što je Njegovo u obliku desetina i darova, doživljavaju gubitak na duhovnom planu. Gospodin ne nagrađuje ograničenu velikodušnost. On poziva svoj narod da Ga proslavi onim što ima i prvim rodovima svega svojeg prirasta.
Nije moguće postaviti pravila za svaki pojedinačni slučaj jer bi to u mnogim primjerima potreslo ili uznemirilo davatelja. Potrebno je uzeti u obzir okolnosti u koje su neki dovedeni, a posljedica su Božjeg izbora. Gospodin očekuje od čovjeka da daje ono što ima, a ne ono što nema. Za neke desetina od prihoda neće značiti proporcionalni dio koji trebaju dati Gospodinu, dok je za druge to pošteno vraćanje.
Koliko vjernika gubi obilate blagoslove i pada duhovno zato što ne daju Bogu onog što Mu pripada! Neprijatelj Boga i čovjeka neprestano nastoji skrenuti blaga koja pripadaju Bogu i zadovoljiti i odati čast i slavu ljudskim predstavnicima. Mojoj obitelji potreban je novac za ovo i za ono, kažu ljudi, pa se u kuću unosi jedna po jedna lagodnost poput komada namještaja, odjeće i slastica iznesenih na stol. Ne ograničavaju svoje želje iako bi takvim postupanjem donijeli blagoslov sebi i svojoj obitelji.
Bog nas je učinio svojim upraviteljima i suradnicima u velikom djelu napredovanja Njegovog kraljevstva na Zemlji. Mi možemo oponašati nevjernog slugu i na taj način izgubiti najdragocjenije prednosti koje su ikada obećane i zajamčene ljudima. Boj je tisućama godina radio preko ljudskih oruđa, ali po svojoj volji može odustati od sebičnih, srebroljubivih i pohlepnih. On može nastaviti svoje djelo a da mi u tome nemamo nikakvog udjela. Ipak, tko bi među nama bio zadovoljan kada bi Gospodin tako postupio? …
Gospodin čita svaku pomisao srca i svaki poticaj uma. Ako ne dajemo dragovoljno, mi Ga vrijeđamo.
Kada svijetu, anđelima i ljudima pokažemo da nam je ostvarenje Božjeg cilja prva briga, Bog će nas blagosloviti. (Manuscript 47, 29. ožujka 1899., “Bog ljubi radosna darivaoca”)