“I svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš.” (Ezekiel 20,20)
Vrijednost dana odmora kao odgojnog sredstva je neprocjenjiva. Sve što od nas traži, Bog nam nam vraća — ukrašeno, preobraženo i s Njegovom slavom. Desetina koju je Bog zahtijevao od Izraela bila je određena da se među ljudima sačuva preslika Njegova hrama na Nebu u svoj veličanstvenoj ljepoti, zalog Njegove nazočnosti na Zemlji. Tako nam se vraća i dio vremena što ga Bog traži od nas i nosi Njegovo ime i pečat: “Jer subota je znak između mene i vas, … da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. … Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 31,13; 20,11) Subota je znak stvaralačke i otkupiteljske moći; on ukazuje na Boga kao na Izvor života i znanja, podsjeća na čovjekovu prvobitnu slavu i tako postaje svjedok Božje nakane da nas obnovi na svoju sliku.
I subota i obitelj ustanovljeni su u Edenu, a Božja je nakana da ostanu neraskidivo povezani. Toga dana, više nego ijednog drugog, možemo živjeti edenskim životom. Članovi obitelji trebali bi, prema Božjem planu, biti udruženi u radu i proučavanju, pri bogoslužju i rekreaciji. Otac bi trebao biti svećenik svojega doma, a oba roditelja učitelji i prijatelji svoje djece. Međutim, posljedice grijeha su promijenile životne uvjete i uvelike spriječile takvu zajednicu. Tijekom tjedna otac jedva vidi lica svoje djece. Uskraćena mu je prilika da druguje s djecom i poučava ih. Ali Božja je ljubav postavila granicu zahtjevima rada. Bog je stavio svoju milostivu ruku na dan odmora. Na taj svoj dan dao je priliku članovima obitelji da budu u zajednici s Njim, s prirodom i međusobno.
Budući da je subota spomenik stvaralačkoj moći, to je dan iznad svih ostalih, kad bismo se trebali upoznavati s Bogom preko Njegovih djela. Sama pomisao na subotu trebala bi u svijesti djece biti povezana s ljepotom u prirodi. Sretna je obitelj koja u subotu može poći na mjesto bogoslužja, kao što je Isus sa svojim učenicima išao u sinagogu — preko polja, uz obalu jezera i kroz šumarke. Sretni su otac i majka koji mogu učiti svoju djecu Božjoj pisanoj Riječi služeći se slikama s otvorenih stranica knjige prirode i okupljati se pod zelenim drvećem, na svježem, čistom zraku, da bi proučavali Riječ i pjevali hvalu nebeskom Ocu.
Takvim druženjem roditelji mogu povezati srca svoje djece sa sobom i s Bogom vezama koje se nikad neće prekinuti.
Subota pruža izvanredne mogućnosti za umno usavršavanje. Biblijsku pouku ne treba proučavati bacivši površan pogled na njezin tekst u subotu ujutro, već pouku za sljedeći tjedan treba pomnjivo proučiti u subotu popodne, a zatim je svakodnevno ponavljati i rasvjetljivati tijekom tjedna. Tako će se pouka urezati u pamćenje kao blago koje se nikad neće potpuno izgubiti.
Slušajući propovijed, neka roditelji i djeca bilježe navode iz Biblije, uz što više iznesenih misli da bi o njima razgovarali kod kuće. To će ukloniti umor, koji djecu često obuzima tijekom slušanja propovijedi, i kod svih razviti naviku da budu usredotočeni i sabrani.
Razmišljanje o iznesenim temama otvorit će učeniku riznice o kojima nije niti sanjao. U vlastitom životu dokazat će stvarnost iskustva opisanog u Bibliji:
“Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao; riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.” (Jeremija 15,16)
“Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke, i o tvojim odredbama razmišljam. … [Sudovi Jahvini su] dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.” (Psalam 119,48; 19,11.12)
Ellen G. White