“Nego se hrabrite međusobno svaki dan dok se još zove ono ‘danas’, da ne otvrdne tko od vas zavodljivošću grijeha.” (Hebrejima 3,13 — Varaždinska Biblija)
Draga sestro ……. : … “Imamo … pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus pošto je zauvijek postao veliki svećenik, sličan Melkisedeku.” (Hebrejima 6,19.20)
Imamo sve razloge da se uzdamo u Boga i da sve svoje brige i strahove iznesemo pred Isusa Krista da bismo se bolje upoznali s Njim. Ne bi nam trebalo biti teško sjetiti se da Gospodin Isus želi da Mu iznesemo sve svoje brige i nedoumice. Neka se “javljaju Bogu potrebe vaše”, a onda sve svoje brige i terete prepustite Njemu. Koliko bismo bili sretniji kad bismo to radili. Draga sestro, možeš Mu prići kao što dijete prilazi svojem roditelju i reći: “Gospodine, dugo sam se držala svojega ‘ja’ kao da mogu spasiti samu sebe. Ali moji tereti su preteški da ih i dalje nosim. Ti ih možeš ponijeti umjesto mene.” A On će reći: “Ja ću ih uzeti. Pomilovati ću te vječnom milošću.”
Ta ljubav je isto toliko snažna koliko i nježna. Isusova ljubav jača je od smrti jer je On umro da bi zadobio tvoju ljubav, da bi se potpuno i bez ostatka oslonila na Njega, da bi postala jedno s Njim, tajanstveno i vječno “jedno”. Isusova ljubav je nešto neskriveno, nježnije čak i od ljubavi majke prema djetetu. Najnježnija ljubav koju poznajemo je majčina ljubav prema djetetu, ali Isusova ljubav je nadmašuje. Naklonost majke može se promijeniti. Majke mogu postati neljubazne, ali Isus neće nikad postati nemaran, neljubazan ni grub prema svojoj djeci.
Stoga nikad, nikad ne pokazujmo sumnju i nedostatak vjere. Njegova ljubav je tako snažna da vlada svim sklonostima Njegove naravi, i On koristi sve svoje obilne zalihe da bi svojem narodu činio dobro. Njegova ljubav je trajna, ne mijenja se kao varljiva sjenka. Nikad nemojmo osramotiti Boga trudeći se uporno sačuvati sami sebe, pogleda prikovanog za sebe i imajući sebe neprestano u vidu.
Gledajmo u Isusa koji je Početnik i Dovršitelj naše vjere. Nemojmo raditi kao što smo radili dosad, jadajući se zbog nekog navodnog budućeg tereta. Izvršavajmo radosno svoje današnje dužnosti. Danas moramo imati vjeru, danas se moramo uzdati u Isusa. Danas mogu gledati i živjeti. Danas ću ukazati povjerenje Bogu. Danas ću počivati u miru i tišini dok me Božja sila bude čuvala. Reci: “Gospodin će se proslaviti time što sam ja radosna, sretna i uvjerena u Njegovu ljubav — danas.”
S mnogo ljubavi, Ellen G. White (Letter 48, 15. svibnja 1896. — Pismo upućeno jednoj sestri kojoj je bilo potrebno ohrabrenje)