Daniel 10

19. 02. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Daniel 10”.

1 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, kojemu bijaše nadjenuto ime Beltešacar, bȋ objavljena riječ. I ta riječ bijaše istinita, a odnosila se na veliki rat; i on je tu riječ razumio i imao razumijevanje viđenja. 2 U te sam dane ja, Daniel, tugovao puna tri tjedna. 3 Nisam jeo ukusnu hranu, ni meso ni vino nije ulazilo u usta moja, niti sam se ičim mazao dok se ne navršiše puna tri tjedna. 4 A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, dok sam ja bio na obali velike rijeke, to jest Tigrisa, 5 podigoh dakle oči svoje i pogledah, kad gle: jedan čovjek odjeven u lan, a bokovi mu opasani zlatom iz Ufaza. 6 I tijelo mu bijaše poput berila, lice mu pak izgledom nalik munji, i oči mu kao zublje ognjene, a njegove mišice i noge njegove bojom nalik mjedi ulaštenoj; zvuk njegovih riječi bijaše pak kao zvuk mnoštva. 7 I jedini ja, Daniel, vidjeh ovo viđenje, jer ljudi koji bijahu sa mnom to viđenje nisu vidjeli; ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 8 Tako ja ostah sam i vidjeh to veliko viđenje, i ne osta snage u meni; i moja se jedrina u meni prometnu u bljedilo, i ne imadoh snage. 9 Tad začuh glas njegovih riječi; i kad začuh glas njegovih riječi, ja tad padoh na lice svoje u dubok san, a lice mi prema zemlji. 10 I gle, ruka me se dotače i podiže me na moja koljena i na dlanove ruke moje. 11 I reče mi: »Daniele, čovječe miljeniče, razumij riječi što ću ti ih ja govoriti i stani na svoje mjesto, jer ja sam sada poslan k tebi.« I dok mi je govorio tu riječ, ja ustadoh dršćući. 12 Tada mi reče: »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si upravio srce svoje da bi razumio i ponizio se pred Bogom svojim, tvoje su se riječi čule; ja sam i došao zbog tvojih riječi. 13 A knez perzijskoga kraljevstva protivio mi se dvadeset i jedan dan; i gle, Mihael, jedan od knezovā prvakā, dođe mi pomoći. I ja ostadoh ondje kod perzijskih kraljeva. 14 A sad dođoh da te uputim što će snaći tvoj puk na svršetku danā. Jer viđenje se odnosina dane koji će tek doći.« 15 I pošto mi izgovori takve riječi, spustih svoje lice prema zemlji i zanijemjeh. 16 I gle, onaj izgledom nalik sinovima čovječjim dotače se mojih usana. Nato ja otvorih usta svoja te prozborih i rekoh onomu koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovoga viđenja oboriše se na me tjeskobe moje i ostadoh bez snage. 17 Ta kako bi sluga ovoga mojega gospodara mogao govoriti s ovim mojim gospodarom? Jer u meni, u meni sad snage ne ostade i daha u meni ponesta.« 18 Tada me se onaj izgledom nalik čovjeku opet dotače i okrijepi me. 19 I reče: »Ne boj se, čovječe miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Da, budi jak!« I dok mi govoraše, ja se okrijepih i rekoh: »Govori, Gospodaru, jer si me okrijepio.« 20 Tada on reče: »Znaš li zašto sam došao k tebi? A sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; i kad ja odem, gle — doći će knez Grčke. 21 Ali ću ti objaviti što je zapisano u knjizi istine. I nema nikoga tko bi me podržao protiv ovih, osim Mihaela, kneza vašega.