Vjerujte Njegovim prorocima Biblija

Daniel 4

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Daniel 4”.

1 Nabukodonosor, kralj, svim pucima, narodima i jezicima, koji borave po svoj zemlji: Mir vam se umnožio! 2 Učini mi se dobrim objaviti vam znake i čudesa što ih za me učini Bog Svevišnji. 3 Kako su veliki njegovi znaci i kako su silna čudesa njegova! Njegovo je kraljevstvo kraljevstvo vječno, i vladavina njegova od koljena do koljena. 4 Ja, Nabukodonosor, imadoh mir u kući svojoj i cvjetah u svojoj palači. 5 Kadli vidjeh san koji me uplaši; i uznemiriše me utvare na postelji mojoj i viđenja glave moje. 6 Stoga izdah odredbu da dovedu preda me sve mudrace babilonske da mi priopće značenje sna. 7 Tada dođoše čarobnjaci, zvjezdari, Kaldejci i proricatelji; i ja pred njima rekoh taj san, ali mi nisu mogli priopćiti značenje njegovo. 8 Naposljetku dođe preda me i Daniel (kojemu ime bijaše Beltešacar, po imenu moga boga, i u kojemu je duh svetih bogova.) Rekoh i pred njim taj san: 9»Beltešacare, poglavaru čarobnjakā, kako ja znam da je u tebi duh svetih bogova i nijedna tajna tebi nije preteška, reci mi viđenja mog sna što sam ga vidio i značenje njegovo. 10 A ovo su viđenja moje glave na postelji mojoj: Pogledah, kad gle — usred zemlje stablo, i visina mu velika. 11 Stablo poraste i postade snažno, i visina mu dosegnu do neba, a vidjelo se do kraja sve zemlje. 12 Lišće mu bijaše lijepo a rod mu obilat, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim zvijeri poljske nađoše zasjenak, a ptice nebeske prebivahu na granama njegovim. I svako se tijelo hranilo od njega. 13 Gledao sam u viđenjima svoje glave na postelji svojoj, kad gle — stražar i svetac siđe s neba. 14 Povika glasno i reče ovako: ‘Posijecite stablo i okrešite mu grane, otresite mu lišće i razbacajte mu plod. Neka zvijeri pobjegnu ispod njega, i ptice s grana njegovih. 15 No panj s njegovim korijenjem ostavite u zemlji, ali u željeznim i mjedenim okovima, u travi poljskoj. Pa neka ga pere rosa nebeska i nek mu je dio sa zvijerima u travi zemaljskoj. 16 Nek mu se srce promijeni iz čovječjeg, i srce životinjsko neka mu se dade. I sedam vremena neka prođe nad njim. 17 Ova je odluka odredba stražarā, i ovaj zahtjev zapovijed svetaca, kako bi živi spoznali da Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudskim i daje ga komu on hoće i nad njim postavlja najnižeg od ljudi.’ 18 Ovo je san što ga vidjeh ja, kralj Nabukodonosor. A ti, Beltešacare, reci mi njegovo značenje, budući da mi nijedan od mudraca mojega kraljevstva nije mogao priopćiti značenje. Ali ti si uzmožan, jer u tebi je duh svetih bogova.« 19Tada se Daniel, kojemu bijaše ime Beltešacar, za jedan čas smete i misli ga njegove uznemiriše. Kralj progovori i reče: »Beltešacare, ne daj da te uznemiri taj san i značenje njegovo«. Beltešacar odgovori i reče: »Gospodaru moj, neka taj san bude tvojim mrziteljima, a značenje njegovo tvojim neprijateljima. 20 Stablo što si ga vidio, koje poraste i postade snažno, i kojemu visina dosegnu do neba te se moglo vidjeti po svoj zemlji, 21 i čije lišće bijaše lijepo a rod mu obilat, i na kojem bijaše hrane za sve, pod kojim su zvijeri poljske prebivale i na čijim su se granama ptice nebeske stanile, 22 to si ti, kralju, koji si porastao i postao snažan, i veličina ti se povećala i dosegla do neba, a vladavina tvoja sve do kraja zemlje. 23 A što je kralj vidio stražara i sveca kako siđe s neba i reče: ‘Posijecite stablo i srušite ga, no panj s njegovim korijenjem ostavite u zemlji, ali u željeznim i mjedenim okovima, u travi poljskoj. Pa neka ga pere rosa nebeska i nek mu je dio sa zvijerima poljskim dok sedam vremena ne prođe nad njim’, 24 ovo je značenje, kralju, i ovo je odredba Svevišnjega što će se ispuniti na mojemu gospodaru kralju: 25 I prognat će te od ljudi, i sa zvijerima poljskim bit će ti prebivalište; i hranit će te travom kao govedo i rosom nebeskom tebe će prati. I sedam vremena proći će nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudskim i daje ga komu on hoće. 26 A što je rečeno da se ostavi panj stabla s njegovim korijenjem, tvoje će ti kraljevstvo biti vraćeno čim spoznaš da nebesa vladaju. 27 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: ukloni dakle grijehe svoje pravednošću, i bezakonja svoja iskazujući milost siromasima. Možda će se tako produljiti blagostanje tvoje.« 28 Sve se ovo ispunilo na kralju Nabukodonosoru. 29 Po isteku dvanaest mjeseci, dok je hodao babilonskom kraljevskom palačom, 30 kralj progovori i reče: »Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih kao kraljevsku prijestolnicu snagom svoje moći i na slavu svojega veličanstva?« 31 Još je ta riječ bila kralju na ustima kad dođe glas s neba: »Tebi se govori, kralju Nabukodonosore: Oduzima ti se kraljevstvo! 32 I prognat će te od ljudi, i sa zvijerima poljskim bit će ti prebivalište. Hranit će te travom kao govedo i sedam vremena proći će nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudskim i daje ga komu onhoće.« 33 Istoga trena izvrši se riječ na Nabukodonosoru i bi prognan od ljudi; i jeo je travu kao goveda, i tijelo mu prala rosa nebeska, dok mu kosa ne poraste kao perje orlovima, a nokti mu kao kandže pticama. 34 I po isteku tih dana, ja, Nabukodonosor, oči svoje podigoh k nebu i moj mi se razum povrati; i blagoslovih Svevišnjega te stadohslaviti i veličati onoga koji živi dovijeka; jer njegova vlast vlast je vječna, i njegovo je kraljevstvo od koljena do koljena. 35 I sve žitelje zemlje drži se kao da ne postoje; a on po svojoj volji postupa s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. I nitko ne može zadržati ruku njegovu ili mu reći: ‘Što radiš?’ 36 U taj čas moj mi se razum povrati, i na slavu mojega kraljevstva vrati mi se moje veličanstvo i moj sjaj. I potražiše me moji savjetnici i odličnici moji; i ja se utvrdih u svojemu kraljevanju, i neizmjerna veličina bijaše mi pridodana. 37 Sada ja, Nabukodonosor, slavim i uzvisujem i veličam Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina a putovi mu pravda, i koji može poniziti one koji hode u oholosti.