Danielov primjer molitve i priznanja

“Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: ‘Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje!’” (Daniel 9,3.4)
Danielov primjer molitve i priznanja dan nam je radi pouke i ohrabrenja. … Daniel je znao da vrijeme određeno za izraelsko zarobljeništvo uskoro završava, ali on nije smatrao da, pošto je Bog obećao da će ih izbaviti, oni sami nemaju nikakvog udjela. Uz post i pokajničku molitvu tražio je Boga priznavajući Mu svoje grijehe i grijehe naroda. … Daniel ne upućuje molbu na temelju svoje dobrote, nego kaže: “Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih.” (Daniel 9,18) Silina njegove želje tjera ga da bude iskren i gorljiv. On nastavlja: “Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj — zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!” … Kakva je to bila molitva koja je došla s Danielovih usana! Kakvu poniznost duha ona otkriva! Toplina nebeske vatre prepoznaje se u riječima koje su se uzdizale k Bogu. Nebo je odgovorilo na tu molitvu slanjem svojega glasnika Danielu. U ovo današnje vrijeme molitve koje se upućuju na takav način doprijet će do Boga. “Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Jakov 5,16) Kao što je u stara vremena, kad se upućivala molitva, oganj silazio s neba i spaljivao žrtvu na žrtveniku, tako će i kao odgovor na naše molitve nebeska vatra doći u našu dušu. Primit ćemo svjetlo i silu Duha Svetoga. … Bog koji je čuo Danielovu molitvu, čut će i našu molitvu kada dođemo k Njemu s pokajničkim srcem. Naše potrebe su podjednako žurne, naše teškoće podjednako velike, i mi moramo imati isti žar cilja i u vjeri predati svoj teret velikom Nositelju tereta. U naše vrijeme srca moraju biti isto tako pokrenuta kao i u vrijeme kada se Daniel molio. (Review and Herald, 9. veljače 1897.)