“Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.” (Daniel 9,3)
Daniel ne govori o svojoj vjernosti pred Bogom. Umjesto da tvrdi da je čist i svet, ovaj vjerni prorok skromno se poistovjećuje s grešnim Izraelom. Mudrost koju mu je Bog dao bila je daleko veća od mudrosti svjetskih velikana, kao što je Sunce koje sjaji u podne sjajnije od najslabije zvijezde. Ali razmišljajte o molitvi koja je potekla s usana ovog čovjeka kojega Nebo tako visoko cijeni. S dubokom poniznošću, sa suzama i slomljenim srcem, on moli za sebe i za svoj narod. Otvara dušu Bogu priznajući svoju nedostojnost i odajući priznanje Gospodnjoj veličini i veličanstvu. …
Budući da se Daniel nastavio moliti, iz nebeskih dvorova doletio je anđeo Gabriel i rekao mu kako je Bog čuo i uslišao njegove molbe. Ovom moćnom anđelu povjeren je zadatak da Danielu osposobi i otvori um kako bi mu mogao otkriti tajne budućih razdoblja. Tako je Daniel, koji je ozbiljno želio saznati i razumjeti istinu, došao u dodir s vjesnikom kojega je poslalo Nebo.
Kao odgovor na svoju molbu, Daniel je primio ne samo svjetlo i istinu koja je njemu i njegovom narodu bila najviše potrebna, već i pogled na velike događaje u budućnosti, čak do dolaska Otkupitelja svijeta. Oni koji tvrde da su posvećeni a nemaju želju za istraživanjem Pisma niti se žele boriti s Bogom u molitvi za jasnije razumijevanje biblijske istine, ne znaju što je pravo posvećenje.
Daniel je razgovarao s Bogom. Pred njim se otvorilo Nebo. Ali visoke časti koje su mu pripale bile su rezultat poniznosti i ozbiljnog traženja. Svi koji vjeruju srcem u Božju riječ, bit će gladni i žedni spoznaje Njegove volje. Bog je izvor istine. On prosvjetljuje zamračeno razumijevanje i daje ljudskom umu silu da shvati i razumije istine koje otkriva. …
Daniel je bio odani sluga Najvišega. Njegov dugi život bio je ispunjen plemenitim djelima službe svojem Gospodaru. Neporočnost karaktera i nepokolebljiva vjera mogli su se usporediti jedino s njegovom poniznošću srca i njegovom skrušenošću pred Bogom. (The Sanctified Life, str. 46—49,52)