“Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik: i nisi ih ostavio!” (Nehemija 9,17)
Pravednost kaže da grijeh nije moguće jednostavno oprostiti, već da se smrtna kazna mora izvršiti. Bog je, darovavši svojega jedinorođenoga Sina, ispunio oba zahtjeva. Umrijevši umjesto čovjeka, Krist je pretrpio kaznu i osigurao oprost. (1SM 340)
Bog traži da priznamo svoje grijehe i ponizimo svoje srce pred Njim, ali i da istodobno imamo povjerenje u Njega kao svojeg nježnog Oca koji neće odbaciti onoga koji se osloni na Njega. … Bog ne odustaje od nas zbog naših grijeha. Mi ćemo činiti grijehe i žalostiti Njegovo srce, ali kada se pokajemo i kada dođemo k Njemu skrušena srca, On nas neće odbaciti. Ipak, ima i prepreka koje moramo ukloniti. Njegovali smo pogrešne osjećaje; bilo je oholosti, samodovoljnosti, nestrpljivosti i prigovaranja. Sve nas to odvaja od Boga. Grijesi se moraju priznati; mora se obaviti dublje djelo milosti u srcu. …
Mi moramo učiti u Kristovoj školi. Ništa osim Njegove pravednosti ne može nam dati pravo na blagoslove saveza milosti. … Mi se obraćamo sebi kao da imamo snagu da sami sebe spasimo; međutim, Isus je umro za nas upravo zato što smo sami bespomoćni. U Njemu je naša nada, naše opravdanje, naša pravednost. …
Isus je naš jedini Spasitelj i mada će milijuni onih kojima je potrebno iscjeljenje odbaciti ponudu Njegove milosti, nijedan koji se osloni na Njegove zasluge neće biti ostavljen da propadne. …
Vi možda uviđate da ste grešni i izgubljeni; ali upravo zbog toga vam je i potreban Spasitelj. Ako ima grijeha koje trebate priznati, nemojte oklijevati. To su zlatni trenuci. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Oni koji su gladni i žedni pravednosti bit će nahranjeni i napojeni; jer sam Isus je to obećao. Dragocjeni Spasitelj! Njegove ruke su raširene da nas prime, a Njegovo veliko srce, puno ljubavi, čeka da nas blagoslovi! (Isto, 350—353)