“Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Božjim, koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove.” (Izlazak 31,2.3)
Bog uvijek ima ljude koje postavlja tamo gdje treba obaviti neki posao, ljude s kojima i preko kojih On može raditi. … Svakom čovjeku Gospodin je povjerio određene talente — darove u skladu s potrebama određenog mjesta. …
Gospodin će dati sposobnost razumijevanja svakome tko se u potpunosti poveže s Njegovim djelom. Mi nismo ostavljeni da se oslanjamo na ljudsku mudrost. Mudrost je u Gospodinu, a naša je prednost da se Njemu obraćamo za savjet. …
Svi smo mi članovi Božje obitelji i svima su nam, u većoj ili manjoj mjeri, povjereni talenti za čiju smo upotrebu odgovorni. Bilo da su veliki ili mali, mi ih trebamo koristiti u službi Bogu, ali i priznati pravo svakom drugom čovjeku da slobodno koristi darove koji su njemu povjereni. Nikad ne treba podcjenjivati ni najmanji tjelesni, umni ili duhovni kapital. Neki će trgovati sitnim novčićima, ali uz Božji blagoslov i bespoštednu marljivost, ti skromni pojedinci mogu ih uspješno uložiti i steći dobit u skladu s kapitalom koji im je povjeren. Ne treba omalovažavati nijednog skromnog radnika koji stoji na svojem mjestu i obavlja ono za što je određen, koliko god se to nekima činilo neznatnim.
O, kako je moje srce žalosno kad vidim da ljudi koji su uživali velike prednosti, sada nastoje ograničiti djelovanje nekoga tko bi uz ohrabrenje mogao napredovati i postati vrlo koristan. Bog koristi i male i velike posude. Mnogi koji su u svojem životu vrlo aktivni i revni, trebaju od drugih primiti savjet, ohrabrenje ili riječi odobravanja. Bog sa zadovoljstvom gleda na napredak koji Njegova djeca ostvaruju kada si uzajamno pomažu i hrabre se.
Svi — bilo da im je povjereno malo ili mnogo talenata, trebaju se uzajamno povezati i ujediniti. Potrebno nam je više Spasiteljevog duha da bismo mogli pomoći onima koji su na bilo koji način sputani i ometeni. A koliko smo im još mogli pomoći u njihovim naporima da se uzdignu, saznat ćemo tek kad sve bude otkriveno na sudu. Trebamo imati riječi ohrabrenja za svakoga, ne gubeći iz vida veliku raznovrsnost naših darova. (Letter 260, 2. prosinca 1903., dr. Georgeu A. Hareu, koji je bio pozvan da se pridruži radu na osnivanju sanatorija u Vashingtonu D.C.)