“Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hranbe. Tada me iskušajte — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,10)
Kraj se brzo približava, a mnogi u našim crkvama još uvijek spavaju. Neka svima sada glavni posao bude da služe Bogu. Gospodin je svojem narodu povjerio dar materijalnih sredstava — nekome više, nekome manje. Međutim, za mnoge se posjedovanje novca pokazalo kao zamka. U želji da slijede običaje svijeta, izgubili su revnost za istinu, a prijeti im opasnost da izgube i vječni život. U istoj mjeri u kojoj ih je Bog obdario, ljudi bi Mu trebali vraćati dobra koja im je povjerio na upravljanje. …
Neka svi ozbiljno ispitaju poslovni odnos koji imaju sa svojim Stvoriteljem. Oni koji se ne ustručavaju iznevjeriti svojega Stvoritelja, neće se ustručavati iznevjeriti ni svoje bližnje.
Želim naglasiti svim našim vjernicima da na uskraćivanje desetina i darova Bog gleda kao na pljačku. Mi smo samo Božji upravitelji. Mi ne posjedujemo novac koji završava u našim rukama i zato u njegovom trošenju trebamo surađivati s Isusom Kristom.
Trebali bismo pokazivati iznimno zanimanje za napredovanje Božjeg djela. To djelo već je poprimilo velike razmjere, ali bi trebalo napredovati još brže. Potrebno nam je mnogo više radnika i svi oni moraju posjedovati duh samoodricanja kako bi stekli vještine za nošenje naše vijesti u nova polja. U mnogim mjestima djelo u velikoj mjeri zaostaje zbog nedostatka sredstava. Božje negodovanje sustići će one koji Mu ne priteknu u pomoć. …
Oni koji imaju istinu u srcu i koji su posvećeni njome, odigrat će ulogu koja im je dodijeljena u velikom poslu opominjanja svijeta. Oni će biti vjerni u davanju desetina i darova. Svaki član crkve dužan je prema svojem zavjetnom odnosu s Bogom odreći se svakog rasipništva. Neka nas nedostatak ekonomičnosti u obiteljskom životu ne spriječi da odigramo svoju ulogu u podupiranju onoga što je već postignuto, i osvajanju novih područja. (Manuscript 103, 6. prosinca 1906., “Darovi i prinosi”)