Deset dana molitve u Pčeliću

Adventpress 2. 02. 2024.

Deset dana molitve — što je to zapravo? U našim crkvama se zna da je to zajedničko molitveno okupljanje na samom početku kalendarske godine, kao i da nam je za svaki početak potrebna Božja pomoć, snaga i zaštita. No, po čemu se tih Deset dana razlikuju od onog jesenskog Tjedna molitve? Jedno je sigurno: Molitve u našem životu nikada dosta! Oboružani tom spoznajom, vjernici mjesne crkve u Pčeliću odlučili su svake večeri biti zajedno na molitvi. Od srijede 10. siječnja do subote 20. siječnja okupljali su se na zajednička proučavanja i molitve.

U petak, 12. siječnja navečer bili smo posebno blagoslovljeni posjetom predsjednika Hrvatske konferencije Bobe S. Marčete i okružnog pastora Josipa Salajstera. Iste večeri posebno su nas ugodno iznenadile skupine vjernika iz Virovitice i Slatine, koji su svojom nazočnošću obogatili naše bogoslužje. Uz zajedničke pjesme, duhovnu poruku i molitve proslavili smo Boga u posebno svečanom i bratskom i sestrinskom ozračju.

Na samom početku je pastor Salajster pozvao skup da javno iskaže zahvalnost Bogu. Božidar Jurčić je ispričao svoje iskustvo zahvalnosti jer ga je Bog izbavio i spasio od sigurne smrti. Milica Balaž se zahvalila Bogu za unuku Niku koju je nedavno dobila.

Zatim je pastor Marčeta iznio duhovnu poruku o važnosti i blagoslovu čekanja. Govorio je o biblijskim primjerima u kojima je bilo ključno čekanje i oslanjanje na Boga i Njegovo djelovanje. Jednog dana su glasnici javili kralju Jošafatu kako Amonci i Moapci dolaze da ih napadnu. Izraelci i sâm kralj bili su vrlo uplašeni te su tražili Božje djelovanje, budući da su se osjećali bespomoćni pred toliko velikom vojskom. Ali Božji odgovor je bio: “Ne bojte se i ne strahujte zbog ovoga velikoga mnoštva, jer rat nije vaš nego Božji.” Naravno, bilo im je potrebno i potpuno povjerenje u Boga. Na kraju je ishod bitke bio da su se neprijatelji sami međusobno uništili naočigled Izraelaca, jer je njihov Bog vojevao za njih. (vidi 2. Ljetopisa 20,1-30)

Isus je s razlogom čekao prije negoli se odazvao pozivu Marije i Marte kad je njihov voljeni brat Lazar umro. Bog ima svoje vrijeme kad će djelovati, zato ponekad trebamo biti strpljivi.

Čekanje je izraz Božje dobrote i milosti. Bog nas čeka s velikom strpljivošću, ne želeći izgubiti nikoga tko bi još mogao biti spašen. Tek kad ujedinimo svoju vjernost i strpljivost s Božjom ljubavlju, uspjeh je zajamčen. A molitva nam, sama po sebi, daje dodatnu snagu, vjernost i silu koja nam olakšava čekanje i pojačava povjerenje u Stvoritelja, zadržavajući naš pogled na križu Golgote.

Estera Vujošević