“Bog … koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji.” (2. Korinćanima 1,3.4)
Bog je uvijek spreman pokazati milost i istinu pokajanim grešnicima; On nam je spreman darovati oprost i ljubav. On zahtijeva da oni koji su blagoslovljeni Njegovim suosjećanjem pokažu istu milost i ljubav prema drugima; jer to znači činiti Kristova djela; to znači držati Božje zapovijedi. Oni koji pokazuju istinsku zahvalnost, slave Boga time što gaje najvišu ljubav prema Njemu, a svoje susjede vole kao sebe. Oni objelodanjuju činjenicu da nisu primili duha ovoga svijeta, već Božjega Duha. Na osnovi praktičnih iskustava oni znaju kakva im je dobra Bog nesebično dao jer su prosvijetljeni Duhom Svetim. Oni grade svoje spasenje sa strahom i drhtanjem, jer znaju da Bog čini u njima da hoće i učine što je Njemu ugodno. U duši vjernika prebiva Krist, izvor vode koja teče u vječni život.
Kada sebe smatramo Kristovim otkupljenim vlasništvom, jasnije ćemo uvidjeti svoju potrebu za Njegovom stalnom prisutnošću kako bismo Ga mogli predstaviti pokazujući suosjećanje i ljubav svima koji su dovedeni u našu sferu utjecaja. Na našem životu počiva svečana odgovornost i samo kada smo potpuno posvećeni Bogu, samo kada nas On čisti i daruje nam svoj život i duh, možemo Ga na ispravan način predstaviti drugima. Naša odgovornost pruža se na naše misli, riječi i djela, kao i na rad među bližnjima.
Da bismo ispunili Zakon, trebamo izvršiti zlatno pravilo, činiti drugima ono što bismo željeli da oni čine nama. Naš utjecaj mora biti posvećen Božjim Duhom Svetim, da bi bio blagoslov za čovječanstvo. Ne trebamo se brinuti što ćemo raditi u idućim tjednima, mjesecima ili godinama, jer budućnost nije naša. Samo je jedan dan naš i tog dana trebamo živjeti za Boga, uljepšati svoj karakter vjerom u Kristovu pravednost. Taj jedan dan trebamo se predati u Kristove ruke, u svečanu službu, kako bi nas On vodio u svim namjerama i planovima. Tog jednog dana trebamo činiti drugima upravo ono što želimo da oni čine nama. Trebamo izgovarati ljubazne riječi iz srca punog suosjećanja i ljubavi. (Signs of the Times, 11. srpnja 1892.)