Jutarnji stih

Dijete u Hramu

“Zar niste znali da je moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2,4)
Kada je Krist imao dvanaest godina, otišao je sa svojim roditeljima u Jeruzalem na blagdan Pashe, i tijekom njihovog povratka izgubio se u mnoštvu. Nakon što su Ga Josip i Marija tražili tri dana, našli su Ga u Hramu “gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih i postavlja im pitanja. Svi koji su ga slušali divili se njegovu umu i odgovorima.” (Luka 2,46.47) (The Youth’s Instructor, 8. rujna 1898.) Njegovi roditelji zapanjeno su slušali Njegova poticajna pitanja. … Iako je zauzeo stav učenika, Krist je širio svjetlo svakom riječju koju je izgovorio. Tumačio je Pismo zamračenom umu rabina i davao im jasno svjetlo o Božjem Jaganjcu koji je ponio grijehe svijeta. Oštra, jasna pitanja djeteta donijela su navalu svjetla u njihovo pomračeno razumijevanje. Istina je zasjala kao jasno svjetlo na mračnom mjestu, dok je On primao i dijelio znanje o planu spasenja. Jasno je naznačeno da je Krist rastao u znanju. Kakva se pouka za sve mlade nalazi u ovoj činjenici iz Isusovog života! Ako budu marljivo istraživali Božju riječ i preko Duha Svetoga primili božansko vodstvo, oni će moći dijeliti svjetlo drugima. … Marija, Isusova majka … pitala je: “Sinko! Zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja sa strahom smo te tražili.” Božansko svjetlo osvijetlilo je čovječanstvo kada je Isus podigao svoju desnu ruku i pitao: “Zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? I oni ne razumješe riječi što im reče.” (redci 48-50) Oni nisu razumjeli pravo značenje Njegovih riječi. Ali iako je bio Sin Božji, otišao je sa svojim roditeljima i došao u Nazaret i bio im poslušan. … U dvanaestoj godini Duh Sveti bio je na Isusu i On je osjetio dio tereta svojeg poslanja zbog kojega je došao na naš svijet. (Signs of the Times, 30. srpnja 1896.)


Komentiraj