„Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.“ (Ivan 14,3)
Kad se približavalo vrijeme Kristove predaje u ruke bezbožnika i Njegovog stradanja i raspeća, oko Njega su se okupili Njegovi učenici jer im je govorio o žalosnim zbivanjima koja će se dogoditi; njihova srca bila su puna tuge. … „Neka se ne uznemiruje vaše srce! … Vratit ću se da vas uzmem k sebi.“ (Ivan 14,1.3) Poveo je njihove misli od tužnih zbivanja prema stanovima na Nebu i ponovnom susretu u Božjem kraljevstvu. … Iako je morao otići od njih i vratiti se svojem Ocu, Njegovo djelo za one koje je ljubio još nije završilo. Odlučio je pripremiti stanove za one koji će radi Njega postati putnici i došljaci na Zemlji. …
Nakon svojeg uskrsnuća „povede (ih) u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo.“ (Luka 24,50.51) … Možete zamisliti kako su učenici, vraćajući se u Jeruzalem, govorili jedan drugome: »Eto, Gospodin nas je napustio. Kakve će koristi biti od pokušaja da prikupimo sljedbenike za Njega? Vratimo se natrag svojim mrežama.« … Ne postoji nikakav izvještaj o takvom razgovoru. Nije zapisan ni jedan jedini red niti je ikada bilo govora o tome da napuste službu svojem uznesenom Gospodinu i počnu služiti sebi ili svijetu. Spasiteljeve ruke ispružile su se i blagoslovile učenike koje je ostavio za sobom kada je uzašao. Oni su vidjeli Njegovu slavu. Otišao im je pripremiti stanove. Njihovo spasenje bilo je pripremljeno i ako budu vjerni u svojem ispunjavanju uvjeta, sigurno će Ga slijediti u zemlju neizrecive radosti. Njihova srca bila su puna radosnih i zahvalnih pjesama.
I mi imamo iste razloge za zahvaljivanje. Uskrsnuće i uzašašće našega Gospodina siguran je dokaz pobjede Božjih svetaca nad smrću i grobom, ali i jamstvo da je Nebo otvoreno za one koji operu haljine svojega karaktera i ubijele ih u krvi Janjetovoj. Isus je uzašao svojem Ocu kao predstavnik ljudskog roda, i Bog će one koji odražavaju Njegov lik dovesti da gledaju i dijele Njegovu slavu. …
Krenimo zato naprijed da dobijemo veliku nagradu i pridružimo se pjesmi otkupljenih. Ako ikada budemo pjevali hvalu Bogu na nebesima, morat ćemo je prvo pjevati ovdje! (Signs of the Times, 27. siječnja 1888.)