Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 13”.
1 A u Antiohiji je u crkvi bilo nekih koji su bili proroci i učitelji: i Barnaba i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, i Manaen, othranjen zajedno s četverovladarom Herodom, i Savao. 2 A dok su jednom vršili službu Gospodnju i postili, reče Duh Sveti: »Hajde, odvojite mi i Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.« 3 Tada su ih, pošto postiše i pomoliše se i položiše na njih ruke, otpustili. 4 Tako oni, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Seleuciju, a odande odjedriše na Cipar. 5 I kad su bili u Salamini, navješćivali su riječ Božju u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana za poslužitelja. 6 A kad prođoše otok do Pafa, nađoše nekog vračara, lažnog proroka, Židova, kojemu ime bijaše Barjesus, 7 koji bijaše s prokonzulom Sergijem Pavlom, čovjekom razboritim. Ovaj dozva Barnabu i Savla te zatraži da čuje riječ Božju. 8 No suprotstavljao im se Elim Vračar (tako se naime prevodi njegovo ime), nastojeći prokonzula odvratiti od vjere. 9 No Savao, koji se zvao i Pavao, napunivši se Duha Svetoga, uprije pogled u nj 10 te reče: »O sine đavolski, pun svake prijevare i svake prepredenosti, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11 I evo sada ruke Gospodnje na tebe: bit ćeš slijep i na neko vrijeme nećeš vidjeti sunca.« I učas pade na nj mrak i tama pa je, tumarajući, tražio nekoga tko bi ga vodio za ruku. 12 Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova zanesen naukom Gospodnjim. 13 A Pavao i oni oko njega, otisnuvši se od Pafa, dođoše u Pergu pamfilijsku. A Ivan se odvoji od njih i vrati u Jeruzalem. 14 Oni pak, krenuvši iz Perge, stigoše u Antiohiju pizidijsku. Uđoše u sinagogu u dan subotnji i sjedoše. 15 I nakon čitanja Zakona i Prorokā nadstojnici sinagoge pošalju glas k njima govoreći: »Ljudi, braćo, ima li u vas kakva riječ utjehe za puk, govorite!« 16 A Pavao usta, dadne znak rukom i reče: »Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! 17 Bog puka ovoga, Izraela, izabra oce naše i podigne puk za boravka u zemlji egipatskoj te ih mišicom uzdignutom izvede iz nje. 18 I u vremenu od oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji. 19 I zatrvši sedam naroda u zemlji kanaanskoj, kockom im razdijeli zemlju njihovu. 20 I oko četiri stotine i pedeset godina nakon toga dade im suce — do proroka Samuela. 21 A otada zaiskaše kralja. I dade im Bog Šaula, sina Kiševa, čovjeka iz plemena Benjaminova, koji je vladao četrdeset godina. 22 I kad njega svrgnu, podiže im Davida za kralja, o kojemu reče i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po srcu svojemu, koji će ispuniti svu moju volju. 23 Od njegova potomstva Bog po obećanju podiže Izraelu spasitelja — Isusa. 24 Pred licem njegova dolaska Ivan je unaprijed propovijedao krštenje pokajanja svemu puku izraelskom. 25 A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govoraše: ‘Za koga me držite da sam? Nisam ja taj. Ali evo, poslije mene dolazi onaj kojemu ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama.’ 26 Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova i oni među vama koji se Boga boje, vama je poslana riječ o tome spasenju! 27 Jer žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše ni njega ni glase proročke što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28 I premda ne nađoše nikakva razloga za smrt, zaiskaše od Pilata da ga smakne. 29 A kad ispuniše sve što je o njemu pisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30 No Bog ga uskrisi od mrtvih. 31 On se mnogo dana ukazivao onima koji su s njim uzašli iz Galileje u Jeruzalem, koji su njegovi svjedoci pred pukom. 32 I mi vam navješćujemo evanđelje što je kao obećanje dano ocima našim: 33 jer ono Bog ispuni djeci njihovoj — nama — uskrisivši Isusa kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si sin moj, ja te danas rodih. 34 A da ga uskrisi od mrtvih te se više neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vam vjerne svetinje Davidove. 35 Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj truleži ugleda. 36 David naime, pošto u svom naraštaju posluži naumu Božjem, usnu te se pridruži k ocima svojim i vidje trulež. 37 No onaj kojega Bog uskrisi ne vidje truleži. 38 Ljudi, braćo, neka vam dakle bude znano da vam se po Ovomu navješćuje oproštenje grijeha. 39 I svaki koji vjeruje u Njemu se opravdava od svega od čega se ne mogoste opravdati Zakonom Mojsijevim. 40 Pazite dakle da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima: 41 Pogledajte, preziratelji, i začudite se i nestanite! Jer djelo ja činim u vaše dane, djelo za koje ne biste povjerovali kad bi vam ga tko pripovijedao.« 42 A dok su Židovi izlazili iz sinagoge, pogani su molili da se sljedeće subote njima govore te riječi. 43 A kad se skup raspustio, mnogi od Židova i pobožnih požidovljenika pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih, govoreći im, nagovarali da ustraju u milosti Božjoj. 44 A iduće subote skupi se gotovo sav grad da čuje riječ Božju. 45 No kad Židovi vidješe mnoštvo, napune se zavišću te su protuslovili onome što je Pavao govorio protiveći se i huleći. 46 Tada, progovorivši smjelo, Pavao i Barnaba rekoše: »Vama je najprije trebalo govoriti riječ Božju. No kako je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnoga života, obraćamo se, evo, poganima. 47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavio sam te za svjetlo poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.« 48 A pogani su se, slušajući to,radovali i slavili riječ Gospodnju te uzvjerovaše svi koji bijahu određeni za život vječni. 49 A riječ se Gospodnja pronosila po svoj onoj pokrajini. 50 No Židovi potakoše pobožne i ugledne žene i gradske prvake te pokrenuše progonstvo protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svojega kraja. 51 Oni pak otresoše prašinu sa svojih nogu protiv njih pa dođoše u Ikonij. 52 A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.