Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 4”.
1 A dok su oni još govorili puku, pristupiše im svećenici i zapovjednik Hrama i saduceji, 2 ogorčeni što naučavaju puku i na primjeru Isusovu navješćuju uskrsnuće od mrtvih, 3 pa digoše na njih ruke i staviše ih u pritvor do sutra jer već bijaše večer. 4 Ipak, mnogi od onih koji su čuli Riječ uzvjerovaše, pa broj ljudi dođe na oko pet tisuća. 5 A dogodi se da se sutradan okupiše u Jeruzalemu njihovi glavari i starješine i knjižnici, 6 i Ana, velesvećenik, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji bijahu od roda velesvećeničkoga. 7 Postaviše ih u sredinu pa ih stadoše ispitivati: »Kojom silom ili kojim imenom vi to učiniste?« 8 Tada im Petar, pun Duha Svetoga, reče: »Glavari pučki i starješine Izraelove! 9 Ako se nas danas preslušava zbog dobročinstva prema bolesnom čovjeku i imena po kojem je ovaj ozdravljen, 10 neka bude znano svima vama i svemu puku Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj pred vama stoji zdrav! 11 Ovo je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, onaj koji postade ugaoni zaglavnjak. 12 I nema ni u kojem drugom spasenja, jer pod nebom nema drugoga imena danog ljudima po kojem nam se valja spasiti.« 13 A kad vidješe Petrovu i Ivanovu smionost i saznaše da su neobrazovani i priprosti ljudi, čuđahu se. I prepoznaše ih da su bili s Isusom. 14 No vidjevši gdje s njima stoji ozdravljeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15 I zapovjediše im da izađu iz Vijeća pa stadoše raspravljati jedan s drugim 16 govoreći: »Što da učinimo s tim ljudima? Ta po njima se dogodio očit znak, poznat svim stanovnicima Jeruzalema, i to ne možemo poreći. 17 Ali da se još više ne razglasi u puku, oštro im zaprijetimo da nijednom čovjeku više ne govore u to ime.« 18 Pozvaše ih i zapovjediše im da uopće ne govore niti naučavaju u ime Isusovo. 19 A Petar i Ivan, odgovorivši im, rekoše: »Sudite je li pred Bogom prȁvo radije slušati vas nego Boga. 20 Ta mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« 21 A oni, ne nalazeći kako da ih kazne, ponovno im zaprijete pa ih otpuste zbog puka, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Jer čovjeku na kome se dogodio taj znak iscjeljenja bijaše više od četrdeset godina. 23 A kad bijahu otpušteni, odoše k svojima i javiše što im rekoše velesvećenici i starješine. 24 A oni, čuvši to, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: »Gospodaru, ti si Bog koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 25 koji na usta Davida, sluge svojega, reče: Zašto se pobuniše narodi i puci ispraznosti snuju? 26 Ustadoše kraljevi zemaljski i glavari se udružiše zajedno protiv Gospoda i protiv Pomazanika njegova. 27 Jer udružiše se, uistinu, protiv svetoga sluge tvojega Isusa, koga si pomazao, i Herod i Poncije Pilat, zajedno s poganima i pucima izraelskim, 28 da učine sve što su tvoja ruka i naum tvoj predodredili da se zbude. 29 I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću govore riječ tvoju 30 time što ćeš pružiti ruku svoju na iscjeljenje i što će se znaci i čudesa događati po imenu svetoga sluge tvojega Isusa.« 31 I pošto se pomoliše, mjesto se na kojem bijahu sabrani potrese i svi se napuniše Duha Svetoga te sa smjelošću govorahu riječ Božju. 32 A u mnoštva onih koji su uzvjerovali bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan nije ni za što od dobara svojih govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko. 33 I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika milost bijaše nad njima svima. 34 Među njima naime nitko nije bio u oskudici jer koji god bi posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi i donosili utržak od onoga što se prodalo 35 te stavljali do nogu apostolā. A dijelilo se svakomu kako bi komu trebalo. 36 A Jos, od apostolā prozvan Barnaba (što je u prijevodu Sin utjehe), levit, Cipranin rodom, 37 imao polje: proda, donese novac i stavi do nogu apostolā.