Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 7”.
1 Tada reče velesvećenik: »Je li zbilja tome tako?« 2 A on kaza: »Ljudi, braćo i očevi, čujte! Bog slave ukaza se našemu ocu Abrahamu dok je bio u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3 i reče mu: Izađi iz zemlje svoje i iz roda svojega pa hajde u zemlju što ću ti je pokazati. 4 Tada izađe iz zemlje Kaldejaca i nastani se u Haranu. I odande ga, nakon što mu je otac umro, Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5 I u njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća, dok on još nije imao djeteta, dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega. 6 A Bog je isto tako rekao da će potomstvo njegovo biti pridošlice u tuđoj zemlji te da će ih porobljavati i zlostavljati četiri stotine godina. 7 I narodu kojem budu robovali ja ću suditi, reče Bog. I nakon toga će izaći i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8 I dade mu Savez obrezanja. I tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, i Izak Jakova, i Jakov dvanaestoricu patrijarha. 9 A patrijarsi Josipa, budući da su mu zavidjeli, predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10 te ga izbavi iz svih njegovih nevolja i dade mu naklonost i mudrost pred faraonom, kraljem egipatskim, i postavi ga za upravitelja nad Egiptom i svom kućom njegovom. 11 No dođe glad i nevolja velika na svu zemlju egipatsku i na Kanaan te naši oci ne nađoše hrane. 12 A Jakov, čuvši da u Egiptu ima žita, posla najprije oce naše. 13 I o drugom dolasku Josip se očitova braći svojoj pa rod Josipov posta poznat faraonu.14 Tada Josip pošalje da se dozove oca njegova Jakova i svu rodbinu njegovu, sedamdeset pet duša. 15 Tako Jakov siđe u Egipat. I umrije, on i oci naši. 16 I bijahu preneseni u Šekem i položeni u grob koji je Abraham za određenu svotu novca kupio od sinova Hamora, oca Šekemova. 17 No kako se bližilo vrijeme obećanja kojim se Bog zakle Abrahamu, puk je u Egiptu rastao i množio se 18 sve dok ne ustade drugi kralj koji nije znao Josipa. 19 Taj je, postupivši lukavo prema našemu rodu, zlostavio oce naše prisilivši ih da izlažu svoju novorođenčad kako ne bi preživjela. 20 U to vrijeme rodi se Mojsije i bijaše lijep pred Bogom. On je tri mjeseca bio hranjen u kući oca svojega. 21 A kad je bio izložen, uze ga kći faraonova i othrani ga sebi za sina. 22 I Mojsije bȋ odgojen u svoj mudrosti egipćanskoj i bijaše silan u riječima i u djelima. 23 A kad mu se navrši četrdeset godina, dođe mu na srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. 24 I kad vidje kako se jednomu čini nepravda, uzvrati i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. 25 A pretpostavio je da će braća njegova razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje spasenje. No oni ne razumješe. 26 A sljedeći dan pojavi se pred onima koji su se tukli pa ih nagovaraše da se izmire rekavši: ‘Ljudi, vi ste braća! Zašto činite nepravdu jedni drugima?’ 27 No onaj koji je bližnjemu činio nepravdu odbije ga rekavši: Tko je tebe postavio nad nama za glavara i suca? 28 Zar ti i mene hoćeš ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina? 29 A na tu riječ Mojsije pobježe. I posta pridošlica u zemlji midjanskoj, gdje mu se rodiše dvojica sinova. 30 I kad se navrši četrdeset godina, u pustinji gòre Sinaj ukaza mu se anđeo Gospodnji u plamenu gorućega grma. 31 A Mojsije se, vidjevši to, zadivi prizoru. I dok je prilazio da promotri, dođe k njemu glas Gospodnji: 32 Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev. Mojsije se pak, sav dršćući, nije usuđivao ni pogledati. 33 A Gospodin mu reče: Izuj obuću s nogu svojih! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 34 Vidio sam, vidio nevolju puka svojega u Egiptu i uzdisaj njihov čuo pa siđoh da ih izbavim. A sad hajde, šaljem te u Egipat! 35 Toga Mojsija, kojeg su se odrekli rekavši: Tko je tebe postavio za glavara i suca?, toga Bog posla kao glavara i otkupitelja rukom anđela koji mu se ukaza u grmu. 36 Taj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji egipatskoj i u Crvenome moru i u pustinji tijekom četrdeset godina. 37 To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: Proroka poput mene podići će vam Gospod, Bog vaš, od vaše braće — njega slušajte! 38 To je onaj koji je u pustinji bio u zajednici s anđelom, što mu je govorio na gori Sinaju, i s ocima našim; koji je primio riječi žive da ih nama poda; 39 kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbiše i srcima se svojim okrenuše u Egipat 40 rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovaj Mojsije koji nas izvede iz zemlje egipatske — ne znamo što mu se dogodilo! 41 I načiniše tele u one dane, i prinesoše žrtvu kumiru, i veseljahu se djelima ruku svojih. 42 A Bog se odvrati i predade ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je pisano u Knjizi proročkoj: Zar ste meni u pustinji četrdeset godina prinosili klanice i žrtve, dome Izraelov? 43 I podigoste šator Molohov i zvijezdu boga vašega Remfana — likove koje načiniste da im se klanjate. I prognat ću vas dalje od Babilona. 44 Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kako odredi onaj koji je govorio Mojsiju da ga načini prema uzorku koji je vidio, 45 a koji, preuzevši, oci naši uniješe s Jošuom u zemlju naroda koje Bog otjera pred licem otaca naših sve do dana Davidovih. 46 On nađe milost pred Bogom te izmoli da nađe prebivalište Bogu Jakovljevu. 47 No tek mu Salomon sagradi kuću. 48 Ali ne prebiva Svevišnji u rukotvorenim hramovima, kao što prorok kaže: 49 Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožak nogama mojima. Kakvu ćete mi kuću sagraditi, govori Gospod, ili što je mjesto počinka moga? 50 Nije li ruka moja sve to načinila? 51 Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome — kako vaši oci, tako i vi! 52 Kojega od proroka ne prognaše oci vaši? I pobiše one koji su nagovijestili o dolasku Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice. 53 Vi koji primiste Zakon po uredbama anđeoskim, a ne održaste ga.« 54 Kad ovo čuše, bijahu razjareni u srcima svojim te zubima škrgutahu na nj. 55 A kako je bio pun Duha Svetoga, uprije on pogled u nebo te vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, 56 pa reče: »Evo, gledam nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57 Oni pak, viknuvši snažnim glasom, zatisnuše uši svoje i jednodušno jurnuše na njega. 58 Izbaciše ga iz grada te ga kamenovahu. I svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59 I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao i govorio: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60 Onda prignu koljena i povika snažnim glasom: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I to rekavši, usnu.