Prava vjera uvijek djeluje s ljubavlju. Kad svoj pogled budete stalno upirali na Golgotu, to vam neće dati da mirno sjedite u neizvršavanju dužnosti niti da sami sebe uspavljujete, nego će poticati vjeru u Isusa, vjeru koja se ogleda u djelima i čisti dušu od smeća sebičnosti. Kad se vjerom uhvatimo za Krista, naše djelo je upravo počelo. Svatko ima grijehom izopačene navike koje mora pobjeđivati energičnim vojevanjem.
Od svakog se traži i očekuje da se bori u borbi vjere. Ako je netko Kristov sljedbenik, on ne može biti nagao ni razdražljiv, ne može biti bezosjećajan i lišen ljubavi i samilosti. On ne može biti prost i grub u riječima. Ne može biti razmetljiv i uobražen. Ne može biti vlastoljubiv niti smije izgovarati oštre riječi kritike i osude.
Trud ljubavi proistječe iz djela vjere. Biblijska religija znači neprekidno djelovanje. “Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16) “Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Brižljivo se trudimo da budemo gorljivi u dobrim djelima. Jer Vjerni Svjedok kaže: “Znam tvoja djela.”
Iako je točno da samim djelima ne možemo sebi osigurati spasenje, isto je tako točno da vjera koja nas ujedinjuje s Kristom potiče dušu na aktivnost
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz Manuscript 33, 1911.)