““I da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja — onom koja dolazi od Zakona — nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.”“ (Filipljanima 3,9)
Jedna je stvar čitati i proučavati Bibliju, a potpuno druga imati njezinim vršenjem ta životvorna, posvećujuća načela urezana u dušu. … ““Da, milošću ste spašeni — po vjeri.”“ (Efežanima 2,8) Um treba biti obrazovan da bi se vježbao u vjeri umjesto da njeguje sumnju, nepovjerenje i ljubomoru. Mi previše olako promatramo prepreke kao nemogućnosti. Imati vjeru u Božja obećanja, ići u vjeri naprijed ne dopuštajući da nama upravljaju okolnosti, lekcija je koja se teško uči. Ipak, očita je potreba da svako Božje dijete nauči ovu lekciju. Božja milost u Kristu uvijek će nam biti dragocjena jer nam osigurava jedini put približavanja Bogu. …
Vjera spomenuta u Božjoj riječi poziva na život u kojem je vjera u Krista aktivno, živo načelo. Božja je volja da se vjera u Krista dovodi do savršenstva djelima; On povezuje spasenje i vječni život onih koji vjeruju s ovim djelima, a preko njih omogućuje da svjetlo istine ode u sve zemlje i narode. To je rod djelovanja Božjeg Duha.
Mi pokazujemo svoju vjeru u Boga poslušnošću Njegovim zapovijedima. Vjera je uvijek izražena riječima i postupcima. Ona proizvodi praktične rezultate, jer je vitalni element u životu. Život koji je oblikovan po vjeri razvija odlučnost da napreduje, da ide naprijed prateći Kristove stope. (RH, 17. ožujka 1910.)
Mi smo bili izvađeni kao grubo kamenje iz kamenoloma svijeta oštricom istine i stavljeni u Božju radionicu. Onaj tko ima istinsku vjeru u Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, otkrit će da istina nedvosmisleno ostvaruje svoje djelo za njega. Njegova vjera je djelotvorna. … Mi ne možemo stvoriti vlastitu vjeru, ali možemo biti Kristovi suradnici u poticanju njezinog razvoja i njezine pobjede. (MS 32, 1894.)
Vjera koja se očituje ljubavlju i čisti dušu proizvodi rod poniznosti, strpljenja, podnošenja, dugog trpljenja, mira, radosti i dragovoljne poslušnosti. (Letter 4, 1889.)