U mnogim područjima života okružuju nas dobro i zlo. Zašto neke osobe bacaju baklje po stadionima? Zašto pojedini političari lažu? Zašto neki ljudi kradu? Zašto neke žene varaju svoje muževe, a muževi žene? Zašto su neke osobe sklone mržnji, a neke čak i nasilju? Zašto se neki opijaju? Zašto su neki ljudi izrazito sebični, oholi i bahati? Zašto su neki rasisti, a neki nacionalisti? Mogli bismo, nažalost, još nastaviti s ovakvim nizom pitanja.
Istodobno možemo zaključiti da ima odličnih navijača, da ima i političara koji govore istinu, da ima poštenih ljudi koji nikada ne bi ukrali, i obitelji u kojima se supružnici istinski vole i nikada ne bi jedan drugoga varali. Postoje mnoge vrlo miroljubive osobe koje vole ljude, i osobe kojima ne pada na pamet da se opijaju. Postoje ljudi koji su nesebični, ponizni, pristojni i uvažavaju ljude svih rasa i nacionalnosti.
Svakako, važno je naglasiti da nema ljudi koji su tako dobri da nikad nisu učinili nešto pogrešno, niti onih koji su tako zli da nikad nisu učinili i neko dobro.
Ali kako to da se jedni u svojem životu najčešće odlučuju za dobro, a drugi za zlo? Što nadahnjuje jedne, a što druge? Kako bi bilo lijepo kad bi sva neprijateljstva nestala, a svi ljudi imali samo dobre namjere i dobru volju! Znam da ovo djeluje naivno, nekima zasigurno i smiješno. Ali pitam se znamo li odakle uopće dolazi dobro, a odakle zlo? Zašto takve razlike među ljudima? Kako ćemo se sačuvati od zla i biti sigurni da smo na strani dobra ako ne znamo odakle što potječe i što nas može pokrenuti na jedno, a što na drugo?
Možda je najveći problem u tome što je rješenje zapravo vrlo jednostavno. Kad bismo svi bili istinski pobožni i iskreni vjernici, kao što se deklariramo, mnogi problemi s kojima se suočavamo bi se riješili. Pokušajmo zamisliti kakvo bismo imali društvo i kakve obitelji kad bi se u složenim odnosima koje gledamo u politici, u sportu, u brakovima, među suparnicima u poslu, među raznim posvađanim ljudima i zavađenim narodima, počela primjenjivati načela i vrijednosti kojima nas uči Isus Krist u Evanđeljima?
Neki će se na ovakvu misao nasmijati ali, hvala Bogu, postoje ljudi kojima je upravo Isus Uzor, i takvi se najvjerojatnije neće naći u svađi, mržnji, tučnjavi, krađi, prijevari, s bakljom na stadionu ili s ljubavnicom u krevetu.
Kad je živio na Zemlji, i Isus Krist je bio kušan i trebao je izabrati dobro ili zlo. U Evanđeljima čitamo kako Ga je đavao odveo na visoku goru, pokazao Mu sva kraljevstva ovog svijeta i njihovu raskoš pa Mu rekao: Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš. Ali Isus mu je odgovorio: Odstupi od mene sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinome služi! (Matej 4,8-10)
Izjavom “jer je pisano” Isus naglašava veliku važnost i prednost poznavanja Božje volje koja je zapisana u Njegovoj Riječi. Prema njoj ćemo znati čemu se trebamo klanjati. Svojoj ili Božjoj volji? Kristov neprijatelj je i naš. On i nas navodi da mu se poklonimo tako što nam podmeće razne kušnje da se s njima bavimo i njima klanjamo. Hoćemo li podleći njegovim prijevarama ili ćemo mu poput Isusa reći: “Odstupi!”
Prihvatimo radije ljepotu života i budućnost koju nam pruža Isus Krist kroz objavu iz Evanđelja. Izaberimo dobro!
Darko Kovačević