“Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.” (Luka 2,11)
Udaljenost između Neba i Zemlje nije danas veća nego što je bila kad su pastiri slušali anđeosku pjesmu. Ljudski je rod isto toliko predmet skrbi Neba kao u vrijeme kad su obični ljudi skromnih zanimanja usred dana susretali anđele i razgovarali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebo može biti vrlo blizu i nama u našoj svakodnevici. Anđeli iz nebeskih dvorova pratit će korake onih koji dolaze po Božjoj zapovijedi.
Izvješće o Betlehemu neiscrpna je tema i u njoj je skrivena “dubina bogatstva i premudrosti znanja Božjega” (Rimljanima 11,33). Mi se divimo Spasiteljevoj žrtvi kojom je zamijenio nebesko prijestolje jaslama, i pratnju anđela koji su Ga obožavali životinjama u štalici. Njegova nazočnost kori ljudsku oholost i samodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo početak Njegovog neusporedivog poniženja. Za Božjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniženje da je uzeo ljudsku narav čak i onda kad je Adam u svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Međutim, Isus je prihvatio ljudsku narav kad je ljudski rod već četiri tisuće godina bio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On je primio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona naslijeđa. Kakvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti Njegovih zemaljskih predaka. On je došao s takvim naslijeđem dijeliti naše tuge i kušnje i pružiti nam primjer bezgrešnog života.
Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog Njegovog položaja u Božjim dvorovima. Kad je svrgnut s položaja, još Ga je više mrzio. On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da će iskupiti grešni ljudski rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomoćno Dijete, podložno ljudskim slabostima, dođe na svijet koji je Sotona proglasio svojim posjedom. Dopustio Mu je da upozna životne opasnosti svojstvene svakoj ljudskoj duši, da vodi borbu koju mora voditi svako ljudsko dijete, izložen opasnosti neuspjeha i vječnog gubitka. … Bog je dao svojega jedinorođenog Sina da se nađe u još žešćem sukobu i mnogo strašnijoj opasnosti kako bi životna staza naše djece bila sigurna. “U ovome se sastoji ljubav.” Čudite se, nebesa, i divi se, Zemljo! (Isusov život, str. 27)