Dolazak Utješitelja

“I ja ću moliti Oca pa će vam dati drugog Utješitelja da ostane s vama dovijeka: Duha istine, kojega svijet ne može primiti jer niti ga vidi niti ga poznaje. A vi ga poznajete jer boravi kod vas i jer će biti u vama.” (Ivan 14,16.17 — Varaždinska Biblija)
Neposredno uoči odlaska u svoj dom na nebeskom dvoru, Krist je uvjeravao svoje učenike da će im poslati Utješitelja koji će s njima ostati zauvijek. Svi mogu s punim povjerenjem vjerovati u vodstvo Utješitelja. On je Duh istine; ali ovu istinu svijet ne vidi i ne prihvaća. … Krist je želio da Njegovi učenici razumiju da ih On neće ostaviti siročad. “Neću vas ostaviti siročad.” Izjavio je: “Vratit ću se k vama.” (Ivan 14,18) … Dragocjeno, slavno obećanje o vječnom životu! Premda je On morao otići, njihov odnos s Njim trebao je biti kao odnos djeteta prema roditelju. … Riječi koje je izgovorio učenicima dolaze do nas preko njihovih riječi. Utješitelj je naš kao i njihov, u svako doba i na svakom mjestu, u svim patnjama i nevoljama, kada ishod izgleda mračan, a budućnost zbunjujuća i osjećamo se bespomoćnima i samima. Postoji vrijeme kada će Utješitelj biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Ne postoji takav utješitelj kao Krist, tako nježan i tako iskren. Njega diraju naše nevolje. Njegov Duh govori srcu. Okolnosti nas mogu razdvojiti od naših prijatelja; veliki, nemirni ocean može se pružati između nas i njih. Iako njihovo iskreno prijateljstvo još uvijek može postojati, oni to ne mogu pokazati na način da za nas učine nešto što bismo sa zahvalnošću prihvatili. Ali nikakve okolnosti ni daljina ne mogu nas odvojiti od nebeskog Utješitelja. Gdje god se nalazili, kamo god išli, On je uvijek tamo, Onaj koji nam je dan umjesto Krista, koji djeluje umjesto Njega. On nam je uvijek s desne strane i govori nam umirujuće, nježne riječi, podupire, održava, hrabri i razvedrava. Utjecaj Duha Svetoga Kristov je život u duši. Ovaj Duh radi u svakome tko prima Krista. Oni u kojima prebiva ovaj Duh pokazuju Njegov plod — ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjeru. (Review and Herald, 26. listopada 1897.)