Donosi osvježenje

16. 07. 2013.

“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe.” (Djela 3,19)

Poruka trećeg anđela prerasla je u glasnu viku, i vi ne smijete misliti da imate pravo zanemariti svoju sadašnju dužnost i baviti se mislima da ćete u neko buduće vrijeme dobiti velike blagoslove, kada će bez nekog velikog truda s vaše strane doći do čudesnog buđenja. Danas se trebate predati Bogu da bi On od vas mogao načiniti sudove za čast i pripremiti ih za svoju službu. Danas trebate predati sebe Bogu da biste se mogli osloboditi sebičnosti, zavisti, ljubomore, sumnjičenja, sukoba, svega čime biste mogli osramotiti Boga. Danas trebate očistiti svoj sud da bi bio spreman primiti nebesku rosu, da bi bio spreman za pljuskove kasne kiše; kasna kiša bit će izlivena i Božji blagoslovi ispunit će svaku dušu koja se oslobodila svake prljavštine. Naša je zadaća da danas pokorimo svoju dušu Kristu da bismo mogli biti pripremljeni za vrijeme osvježenja od lica Gospodnjeg — pripremljeni za krštenje Svetim Duhom. …
Bog nam nije otkrio vrijeme kada će se objavljivanje ove vijesti završiti ili kada će prestati vrijeme milosti. … Naša je dužnost da bdijemo, radimo i čekamo, da se svakog trenutka trudimo oko duša ljudi koji su na rubu propasti. Mi moramo neprestano hodati Kristovim tragom, raditi kao što je On radio, dijeliti Njegove darove kao dobri upravitelji raznolike Božje milosti. …
Gospodnja riječ otkriva činjenicu da je kraj svega pred vratima, i najodlučnije svjedoči da svaka duša mora istinu usaditi u svoje srce kako bi istina upravljala životom i posvećivala karakter. Gospodnji Duh nastoji istinu nadahnute Riječi utisnuti u dušu da bi oni koji se predstavljaju kao Kristovi sljedbenici imali svetu, posvećenu radost koju će moći podijeliti s drugima.
Naša jedina sigurnost je u tome da budemo spremni za nebesko osvježenje, da očistimo i pripremimo svoje svjetiljke. … Iz dana u dan mi trebamo tražiti da nas Božji Duh prosvijetli, da obavi svoje djelo u našoj duši i našem karakteru. (1SM 190—192)