„Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ (Ivan 14,9)
Činjenica da je ljude mnogo više privlačio Kristov nauk od suhoparnih, zamornih dokaza židovskih učitelja gnjevila je književnike i farizeje. Ti učitelji govorili su nesigurno tumačeći Pisma prvo na jedan, a zatim na sasvim drugi način. Sve to ostavljalo je ljude u velikoj zabuni. Međutim, kada su slušali Krista, njihova srca postajala su zagrijana i utješena. On im je prikazivao Boga kao Oca punog ljubavi, a ne kao osvetoljubivog suca. On je pozivao sve, male i velike, bogate i siromašne, da vide pravi karakter Boga, pozivao ih je da Ga iz ljubavi oslovljavaju »Oče naš!«
Krist je ljubaznim riječima i milosrdnim djelima rušio stare predaje i ljudske zapovijedi i prikazivao Očevu ljubav u neiscrpnoj punini. Njegov smireni, ozbiljni, ugodni glas padao je kao melem na ranjeni duh. On je odsjajivao Božji lik. Prikazivao je svojim slušateljima istine iz proročanstava čisteći ih od sumnjivih tumačenja književnika i farizeja. On je sijao sjeme nebeske istine kamo god je išao.
Želeći čuti što Krist govori svojim učenicima, književnici i farizeji su slali uhode za Njim. Te uhode bilježile su Njegove riječi i prenosile ih židovskim vlastima koje su, kada bi ih čule, bile izvan sebe od prikrivenog gnjeva koji su opravdavale kao revnovanje za Boga.
Kada su se članovi Velikog vijeća međusobno savjetovali, ljudi ispunjeni snažnim, dubokim predrasudama savjetovali su da toga čovjeka koji tako mnogo zahtijeva treba odmah ukloniti. …
Oni su zapazili da je Kristov utjecaj na ljude brzo postajao jači od njihovog. Željeli su Ga slomiti zato što se usudio ukinuti njihovu predaju, ali su se plašili naroda i nisu smjeli otvoreno djelovati. Mislili su da će, ako budu djelovali potajno, pazeći na Njegove riječi i djela, uskoro imati takve optužbe protiv Njega da će Ga moći izvesti na sud i osuditi na smrt. …
Krist je židovskim glavarima otkrivao svjetlo koje će njihovo ponašanje učiniti neoprostivim. Učinjeno je sve da bi dobili svjedočanstvo o svojoj zabludi. (Review and Herald, 5. ožujka 1901.)