“Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!” (Otkrivenje 5,12)
Mi nismo dostojni Božje ljubavi, ali je dostojan Krist, naš Jamac. On može savršeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. (Misli s Gore blagoslova, 20)
Krist s radošću uzima naizgled beznadni materijal, one koje je Sotona iskvario i preko kojih je djelovao, kako bi ih učinio primateljima svoje milosti. On se raduje kad ih izbavlja od patnji i od gnjeva koji će zadesiti neposlušne. (6T 308,309)
Ako neprijatelj uspije navesti potištene da odvrate oči od Isusa pa, umjesto da razmišljaju o Isusovoj dostojnosti, Njegovoj ljubavi, zaslugama i velikoj milosti, gledaju na sebe i bave se svojom nedostojnošću, on će im oduzeti štit vjere i postići svoj cilj; oni će biti izloženi njegovim ognjenim kušnjama. Zbog toga slabi trebaju gledati u Isusa i vjerovati Mu; tada pokazuju vjeru. (Rani spisi, str. 77)
Božji Sin dao je sve — život, ljubav i muke. Možemo li mi, iako nedostojni tako velike ljubavi, uskratiti Njemu svoje srce? Cijelog života, u svakom trenutku, mi smo uživali blagoslove Njegove milosti, i upravo je to razlog što ne možemo potpuno shvatiti dubinu neznanja i bijede iz koje nas je izbavio. (Put Kristu, str. 37)
Mnogi čine ozbiljnu pogrešku u svojem vjerskom životu posvećujući stalnu pozornost svojim osjećajima i ocjenjujući na osnovi njih svoje napredovanje ili nazadovanje. Osjećaji nisu sigurno mjerilo. Mi ne smijemo tražiti u sebi dokaze da nas je Bog prihvatio. Tu nećemo naći ništa drugo osim onoga što će nas obeshrabriti. Naša je jedina nada da “upremo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa” (Hebrejima 12,2). U Njemu je sve što nas može nadahnuti nadom, vjerom i hrabrošću. …
Svijest o našoj slabosti i nedostojnosti treba nas pokrenuti da se u poniznosti svojega srca oslonimo na Kristovu žrtvu pomirnicu. Kada se oslonimo na Njegove zasluge, naći ćemo odmor, mir i radost. On može savršeno spasiti one koji dolaze k Bogu preko Njega. (5T 199,200)