Dragocjenost tajne molitve

“U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!” (Psalam 62,9)
Duboki osjećaji u molitvi i osjećaji za ono što tražimo moraju biti dio molitve, u protivnom se ona neće čuti. Ali mi se ne trebamo umoriti ili prestati upućivati naše molbe zato što nismo odmah primili odgovor. “Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.” (Matej 11,12) Nasilje na koje se ovdje misli jest sveta ustrajnost kakvu je pokazao Jakov. Mi se ne trebamo prisiljavati na intenzivne osjećaje, već svoje molbe pred prijestolje milosti trebamo slati mirno i uporno. Naša je dužnost da ponizimo svoje duše pred Bogom, da priznamo svoje grijehe i da se u vjeri približimo Bogu. … Božji je plan da se otkriva preko providnosti i milosti. Cilj naše molitve mora biti Božja slava, a ne naša. … Bog nam je ukazao čast time što nam je pokazao koliko nas cijeni. Mi smo kupljeni otkupninom, dragocjenom krvlju Božjeg Sina. Kada Njegovi nasljednici budu svjesno slijedili Gospodnju Riječ, na njima će kao odgovor na njihove molitve počivati Njegovi blagoslovi. “Ali i sada još govori Gospod: ‘Svim srcem obratite se k meni posteći, plačući i tugujući! Razderite srca svoja a ne haljine svoje!’ Obratite se Gospodu, Bogu svojemu, jer je on milostiv i milosrdan, dugotrpan i bogat milosrđem.” (Joel 2,12.13 — Šarić) (Review and Herald, 9. veljače 1897.) U tajnoj molitvi duša se treba ogoliti pred Božjim budnim okom. … Koliko je dragocjena molitva u tajnosti, kad duša razgovara s Bogom! Tajnu molitvu treba čuti samo Bog koji sluša molitve. Nijedno radoznalo uho ne treba primiti teret molbi. Smireno, a ipak sa žarom, duša treba tražiti Boga; sladak i trajan bit će utjecaj koji dolazi od Onoga koji vidi tajnu, čije je uho otvoreno za molitve koje se uzdižu iz srca. Onaj tko u jednostavnoj molitvi održava zajednicu s Bogom, prikupit će božanske zrake svjetla da bi se ojačao i održao u sukobu sa Sotonom. (The Youth’s Instructor, 3. studenoga 1898.)