“Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” (Filipljanima 4,5.6)
Imam tvoj slučaj pred sobom i žalosti me što si nespokojna. Utješila bih te da je to u mojoj moći. Zar ti nije Isus, dragocjeni Spasitelj, toliko puta bio prisutna pomoć u trenucima potrebe? Nemoj žalostiti Duha Svetoga, već se prestani brinuti. To si ti mnogo puta govorila drugima. Dopusti da te utješe riječi onih koji nisu bolesni poput tebe i neka ti Gospodin pomogne — to je moja molitva.
Ako je Gospodnja volja da umreš, trebaš shvatiti da je tvoja prednost da predaš cijelo svoje biće — tijelo, dušu i duh — u ruke pravednog i milostivog Boga. On te uopće ne osuđuje onako kako ti zamišljaš. Želim da prestaneš misliti da te Gospodin ne voli. Čitava se predaj zalihama milosti koje je On pripremio. …
Nemaš razloga misliti da si učinila nešto što bi Boga navelo da se prema tebi ophodi okrutno. Ja to bolje znam od tebe. Samo vjeruj u Njegovu ljubav i drži Ga za riječ. …
On želi da vjerujemo i da djelujemo na osnovi svoje vjere. Krist nam je dao u svojem životu prikaz nesebičnosti karaktera kakav želi da svi mi imamo. … Nikakva sumnja ni nepovjerenje ne smiju zaokupljati naš um. Nikakvo razumijevanje Božje veličine ne treba nas omesti u vjeri. Neka nam Bog pomogne da se ponizimo u krotkosti i smjernosti.
Krist je odložio svoj kraljevski ogrtač i kraljevsku krunu da bi se udružio s čovječanstvom i pokazao da ljudska bića mogu biti savršena. Odjeven u haljine milosti, živio je u našem svijetu savršenim životom kako bi nam pružio potvrdu svoje ljubavi. Otklonio je svaku mogućnost da se u Njega ne povjeruje. Sa svojeg visokog položaja u nebeskim dvorovima, spustio se i uzeo ljudsku narav. Njegov život je primjer kakav može biti naš život. Da nikakvo razumijevanje Božjeg veličanstva ne bi izbrisalo našu vjeru u Božju ljubav, Krist je postao “čovjek boli, vičan patnjama”. Ljudsko srce, predano Njemu, postat će sveta harfa koja stvara svetu glazbu. (Letter 365, 16. rujna 1904., Marian Davis, jednoj od književnih pomoćnica Ellen G. White, koja je umirala od tuberkuloze)