“Dao sam vam primjer.” (Ivan 13,15)
Sada oblikujemo karakter za Nebo. Nijedan karakter ne može se usavršiti bez kušnji i patnji. Moramo biti ispitani i okušani. Krist je podnio kušnju karaktera da i mi možemo proći taj ispit zahvaljujući božanskoj snazi koju nam On daje. Krist je naš primjer strpljenja, dugog podnošenja, krotkosti i poniznosti uma. On je bio u neprijateljstvu i ratu s cijelim bezbožnim svijetom, a ipak nije dao mjesta mržnji i sili ni u riječi ni na djelu, premda je primio sramne komentare umjesto zahvalnosti za dobročinstva. Bio je izložen stradanju, odbacivan, prkosili su Mu, ali On se nije osvećivao. Vladao je sobom, posjedovao je dostojanstvo i veličanstvo. Patio je bez glasa, a na zlostavljanje je odgovarao sa suosjećanjem, sažaljivošću i ljubavlju. …
Oponašajte svojega Otkupitelja u ovim stvarima. Ne dajte se uznemiriti kada stvari krenu nizbrdo. Ne dopustite da se pojavi vaše “ja” i da izgubite vlast nad sobom zato što vaše omiljene stvari nisu onakve kakve biste vi željeli. Ako drugi rade kako ne treba, to ne smije biti izgovor da i vi trebate tako postupati. Dva negativna postupka neće dovesti do pozitivnog. Morate zadobiti mnoge pobjede kako biste nadvladali onako kako je Krist nadvladao. Krist nikada nije gunđao, nije izgovarao riječi nezadovoljstva ili ogorčenja. Nikada se nije pokolebao ni obeshrabrio, nije bio podmukao ni ljutit. Bio je strpljivi miran i vladao je sobom u krajnje uznemirujućim okolnostima i kad je bio kušan. Sve je radio s tihim dostojanstvom i lakoćom bez obzira na uzavrelost okruženja. Pohvale Ga nisu uzdizale. Neprijateljske prijetnje nisu Ga plašile. Prolazio je kroz svijet pun uzbuđenja, nasilja i zločina kao što se Sunce kreće iznad oblaka. Ljudske strasti, uzbuđenja i izazovi bili su ispod Njega. Plovio je iznad svega toga poput Sunca. No nije ostajao neosjetljiv za nevolje ljudi. Srce Mu je uvijek bilo ganuto patnjama i potrebama svoje subraće kao da je baš On osobno taj stradalnik. Posjedovao je tihu unutarnju radost i mir. Njegova volja bila je u potpunosti podređena volji Njegovog Oca. Ne moja, nego Tvoja volja, Oče, neka bude, čulo se s Njegovih uzdrhtalih, blijedih usana. (Letter 51a, 11. rujna 1874., Edsonu i Emmi White)