“Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama. On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,7.8)
Krist je znao da je ta najava (dolaska Branitelja) predivna istina. Bližio se završetku svoje službe na Zemlji i stajao je u sjeni križa s punom sviješću o teretu krivnje koja mora biti položena na Njega kao Nositelja grijeha. Pa ipak, Njegova najveća briga bili su učenici. Želeći im pružiti utjehu, rekao je: “Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama.” (Ivan 16,7)
Zlo se vjekovima nagomilavalo i jedino mu se mogla suprotstaviti i obuzdati ga moćna sila treće Osobe Božanstva, Duha Svetog, koji će doći s nesmanjenom energijom, u punini božanske sile. Moramo se suočiti s još jednim duhom, jer zlo u svojoj biti djeluje na sve moguće načine, a ljudsko pokoravanje tom sotonskom robovanju je zapanjujuće.
Danas, kao i u Kristovo vrijeme, umom mnogih vlada Sotona. O, kad bismo mogli prozreti to strašno, grozno djelovanje i oduprijeti mu se. Sebičnost iskrivljuje načela, zbunjuje osjetila i pomračuje prosuđivanje. Tako je čudno što se ljudi bez obzira na sve svjetlo koje sja iz blažene Riječi Božje, ipak drže neobičnih zamisli i tako odstupaju od duha istine. …
Grijesi na koje se s vremena na vrijeme ukazuje leže pred vratima mnogih i Gospodin te grijehe ne smatra beznačajnim. Kad bi se ljudi odrekli tog duha koji se opire Duhu Svetome, duha koji već dugo kao kvasac prožima njihovo vjersko iskustvo, Božji Duh bi progovorio njihovom srcu. On bi ih osvjedočio u grijeh. Kakvog li djela! Ali Duh Sveti se povređuje i svjetlo se odbacuje. …
Nije Božja volja da itko propadne, već da svi imaju vječni život. O, kad bih mogla svojoj braći utisnuti osjećaj o tome što čista načela znače za njih i za sve s kojima dolaze u dodir, moje srce bi poskakivalo od radosti. …
Svaka duša koja prihvati Isusa kao svojega osobnog Spasitelja čeznut će za prednošću da služi Bogu i željno će grabiti svaku priliku da pokaže zahvalnost, posvećujući svoje sposobnosti službi Bogu. (Letter 8, 6. veljače 1896. — “Mojoj braći u Americi”)