“Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje.” (Filipljanima 4,13 – DK)
Jednog toplog i suhog ljeta kolportirao sam u zahuktalom Mexico Cityju, jednom od najvećih gradova na svijetu. Oko pet tjedana obilazio sam mnoge višekatnice a da nisam prodao nijednu knjigu. Bez ijedne prodane knjige počelo mi je nestajati novca, tako da sam od ušteđevine imao dovoljno samo da kupim kupus koji ću jesti idući tjedan. Obuzelo me takvo obeshrabrenje da mi je na um dolazilo da odustanem, ali umjesto toga zatvorio sam oči i usrdno se pomolio pozivajući se na Božja obećanja: “Gospodine, Ti znaš da cijela moja budućnost ovisi o Tebi. Želim prodati ove knjige i prenijeti ljudima poruku o Tvojoj ljubavi i nastaviti studij za propovjedničku službu. Molim Te, pomozi mi! Ti si moje jedino utočište! Amen.”
Toga dana vratio sam se pred zgradu Narodne Lutrije, pred neboder od 46 katova u kojem mi je dvaput bila uskraćena dozvola za ulazak. Na glavnom ulazu nalazi se nekoliko kamera koje snimaju sve ulaske i izlaske. Kad sam stigao do ulaza, hrabro sam pošao naprijed prolazeći ispred kamera i čuvara koji me nisu ništa pitali. Zaputio sam se pravo na treći kat, a prva osoba koju sam sreo bila je zapovjednik osiguranja za cijelu zgradu. Upitao me: “Kako si ušao? Tko ti je dopustio da budeš ovdje?” Odgovorio sam da sam ušao uz Božju pomoć. Rekao mi je neka pričekam dok provjeri kamere i pogleda tko je bio na dužnosti u vrijeme kada sam ulazio u zgradu. Na njegovo iznenađenje nadzorne kamere me uopće nisu zabilježile, kao ni bilo kojeg čuvara u tom trenutku. “Pa to je pravo čudo”, rekao mi je. “Ti si duh! Kako ti mogu pomoći?”
Pokazao sam mu knjige koje sam imao sa sobom i zamolio ga da mi dopusti da odem na četrdeset šesti kat. On je rekao da to uopće ne dolazi u obzir, ali je odmah zatim došao na odličnu ideju. Dodijelit će mi čuvara koji će me pratiti dva iduća tjedna pa ću moći ponuditi svoje knjige svim zaposlenima u njihovoj zgradi. Čuvar me je vodio po uredima tijekom prvog tjedna slušajući i gledajući kako nudim i pokazujem knjige. Tijekom drugog tjedna čuvar je već preuzeo dio posla koji sam dotada ja radio – on je pokazivao knjige, a ja sam samo popunjavao formulare s narudžbenicama!
Kakav uspjeh! U toj zgradi prodao sam 250 kompleta knjiga, što mi je donijelo dovoljno sredstava da financijski podmirim čitave dvije godine studiranja na sveučilištu. Ono što ja nisam mogao ostvariti sam tijekom pet tjedana, Bog je učinio za samo dva. To je ujedno bio i trenutak kada sam naučio neprocjenjivo važnu lekciju da se čovjek mora usrdno moliti! Tada ćemo od Krista dobiti “sve”.
David Javier Pérez, Meksiko