Duhovno iscjeljivanje

13. 03. 2024.

“(S Kristom oživi) i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha.” (Efežanima 2,1)

Međutim, Spasitelj je ugledao prizor krajnje bijede. Bio je tu čovjek hrom i bespomoćan već trideset osam godina. Njegova je bolest u velikoj mjeri bila rezultat njegovog grijeha i na nju se gledalo kao na Božju kaznu. Sâm i bez prijatelja, osjećajući se isključenim iz Božje milosti, ovaj bolesnik je proveo duge godine u patnji. …

Isus nije tražio od ovog paćenika da pokaže vjeru u Njega. Jednostavno je rekao: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.” (Ivan 5,8) Vjera ovog čovjeka sada se uhvatila za te riječi. Svaki živac i mišić ustreptao je novim životom, a zdravlje je pokrenulo njegove hrome udove. Bez dvojbe je pokrenuo svoju volju da posluša Kristovu naredbu, i svi njegovi mišići odgovorili su njegovoj volji. Skočivši na noge, ustvrdio je da je postao čovjek pun snage.

Isus mu nije dao nikakvo obećanje o božanskoj pomoći. Čovjek je mogao zastati, posumnjati i tako izgubiti jedinu priliku za ozdravljenje. Ali on je vjerovao Kristovoj riječi i, postupajući po njoj, dobio snagu.

Istom vjerom i mi možemo primiti duhovno iscjeljenje. Zbog grijeha odvojili smo se od života u Bogu. Naše su duše bolesne i oduzete. Sami ne možemo živjeti svetim životom više nego što je nemoćan čovjek mogao hodati. Postoje mnogi koji shvaćaju svoju bespomoćnost i čeznu za takvim duhovnim životom koji će ih dovesti u sklad s Bogom, ali uzalud se trude da ga postignu. U očaju oni viču: “Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Neka ovi ljudi bez nade koji se bore pogledaju gore! Spasitelj se nadvija nad one koje je iskupio svojom krvlju, govoreći s neizrecivom nježnošću i sažaljenjem: “Želiš li ozdraviti?” On vas poziva da ustanete zdravi i spokojni. Ne čekajte da osjetite kako ste ozdravili. Vjerujte Njegovoj riječi i ona će se ispuniti! Stavite svoju volju na Kristovu stranu! Odlučite Mu služiti, i djelovanjem po Njegovoj riječi primit ćete snagu. Kakva god može biti loša navika i velika strast koja je dugim popuštanjem vezala i dušu i tijelo, Krist je može odriješiti. On čezne da to učini. On će dati život duši koja je mrtva “zbog svojih prekršaja” (Efežanima 2,1). On će osloboditi roba kojega drže slabosti, nesreće i lanci grijeha. (Isusov život, str. 150—152)