Duša — Kristova tvrđava

13. 04. 2024.

“Naposljetku, braćo moja, jačajte se u Gospodinu i u moći snage njegove!” (Efežanima 6,10 — Varaždinska Biblija)

U Kristovo doba, kao i danas, ima mnogo onih nad kojima je za neko vrijeme Sotonina vlast izgledala slomljenom; Božjom milošću oslobođeni su od zlih duhova koji su vladali dušom. Radovali su se Božjoj ljubavi; ali kao slušatelji iz usporedbe koji su predstavljeni kamenitim tlom, oni nisu ostali u Njegovoj ljubavi. Nisu se svakodnevno predali Bogu da bi Isus mogao prebivati u srcu; pa kad se zao duh vratio sa “sedam drugih duhova, gorih od sebe“, njima je potpuno zavladala sila zla.

Kad se duša preda Kristu, nova sila zagospodari novim srcem. Nastaje promjena koju čovjek nikada ne može sâm izvršiti. To je nadnaravno djelo koje unosi nadnaravni sastojak u čovjekovu narav. Duša koja se podčini Kristu postaje Njegova tvrđava, koju On drži u svijetu pobune i nastoji da nijedan drugi autoritet, osim Njegovog, ne bude u njoj priznat. Duša koju tako drže nebeske sile neosvojiva je za Sotonine napade. Međutim, ako se ne podčinimo Kristovoj vlasti, nama će zagospodariti Zli. Mi se moramo naći pod vlašću ili jedne ili druge od ovih dviju velikih sila koje su u sukobu za vrhovnu vlast u svijetu. Ne moramo svojevoljno izabrati službu kraljevstva tame da bismo pali pod njegovu vlast. Dovoljno je samo da se ne povežemo s kraljevstvom svjetlosti. Ako ne surađujemo s nebeskim silama, Sotona će zauzeti srce i načiniti ga svojim prebivalištem. Jedina obrana od zla je Krist koji prebiva u srcu vjerom u Njegovu pravednost. Sve dok ne postanemo životno povezani s Bogom, nećemo se nikada moći oduprijeti nesvetom utjecaju samoljublja, samozadovoljstva i sklonosti prema grijehu. Mi možemo napustiti mnoge loše navike, za neko vrijeme možemo raskinuti zajednicu sa Sotonom; ali bez životne veze s Bogom, koja se ostvaruje podčinjavanjem Njemu iz trenutka u trenutak, bit ćemo poraženi. Bez osobnog poznanstva i stalne zajednice s Kristom prepušteni smo na milost i nemilost neprijatelju, i na kraju ćemo provoditi njegove naloge. …

Najuobičajeniji izraz grijeha protiv Duha Svetoga je uporno omalovažavanje nebeskog poziva na pokajanje. Svaki korak u odbacivanju Krista jedan je korak prema odbacivanju spasenja. (Isusov život, str. 257,258)