“Ako ovo izložiš braći, bit ćeš dobar službenik Krista Isusa.” (1. Timoteju 4,6)
Duh Sveti je dah duhovnog života u duši. Davanje Duha je davanje Kristovog života. On ispunjava primatelja Kristovim osobinama. Samo oni koji su tako poučeni od Boga, u kojima djeluje Duh Sveti i u čijem se životu pokazuje Kristov život, trebaju stajati kao predstavnici ljudi i služiti za dobrobit Crkve.
“Kojima oprostite grijehe,” rekao je Krist, “oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.” Krist ovdje ne daje nikakvu slobodu nijednom čovjeku da izriče sud nad drugima. U govoru na Gori On je to zabranio. To pravo pripada samo Bogu. Pa ipak, ustrojenoj Crkvi On daje odgovornost za svakog vjernika. Prema onima koji padnu u grijeh Crkva ima dužnost da ih opominje, poučava i, ako je moguće, obnavlja. “Kori, prijeti, opominji”, kaže Gospodin, “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) Postupaj vjerno s onima koji griješe. Opominji svaku dušu koja je u opasnosti. Ne ostavljaj nikoga da vara sebe samoga. Nazovi grijeh njegovim pravim imenom. Objavi što je Bog rekao o laganju, kršenju subote, krađi, idolopoklonstvu i svakom drugom zlu. “Oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (Galaćanima 5,21) Ako uporno ostanu u grijehu, Nebo će nad njima proglasiti osudu koju ste im iznijeli iz Božje riječi. Opredjeljujući se za grijeh, oni se odriču Krista; Crkva mora pokazati da ne odobrava njihova djela, ili će i sama obeščastiti Gospodina. Ona o grijehu mora reći što Bog govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po Božjoj uputi i njezino će djelovanje biti potvrđeno na Nebu. Onaj tko prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista.
Ali postoji i svjetlija strana slike. “Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im.” Neka nam ova misao uvijek bude na umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude upravljeno na Krista. … Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grešnika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi u ruku Isusove ljubavi. Takvo praštanje potvrđuje Nebo. (Isusov život, str. 664,665)