“Oni služe (samo) slici i sjeni nebeskih stvarnosti, kako je Bog poučio Mojsija kad se ovaj spremao da napravi šator: ‘Pazi! — veli, naime, Bog — načini sve prema uzorku koji ti je pokazan na gori!’” (Hebrejima 8,5)
Ovo je jedino Svetište što je ikada postojalo na Zemlji, o kome imamo biblijske podatke. Pavao ga naziva Svetištem prvoga Saveza. Zar novi Savez nema Svetišta?
Kad su se ponovno obratili Poslanici Hebrejima, istraživači istine su otkrili postojanje drugog i novozavjetnog Svetišta, nagoviještenog u već navedenim riječima apostola Pavla: “Dakako, prvi je Savez imao odredbe koje se odnose na bogoštovlje i svetište, ali zemaljsko.” Upotreba priloga dakako podrazumijeva da je Pavao već ranije spomenuo ovo Svetište. Kad su se vratili na početak prethodnog poglavlja, čitali su: “Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikog svećenika koji sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima, službenik Svetišta i pravog Šatora, onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” (Hebrejima 8,1.2)
Ovdje je otkriveno postojanje Svetišta novoga Saveza. Svetište prvoga Saveza podigao je čovjek, Mojsije; ovo drugo podigao je Gospodin, a ne čovjek. U onom su Svetištu zemaljski svećenici vršili svoju službu, a u ovom Krist, naš Veliki svećenik, služi s desne strane Bogu. Prvo je Svetište bilo na Zemlji, a drugo je na Nebu.
Osim toga, Šator sastanka što ga je Mojsije sagradio bio je načinjen po određenom nacrtu. Gospodin ga je uputio: “Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem.” I ponovno mu je naloženo: “Pazi! Načini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan.” (Izlazak 25,9.40) A i Pavao objašnjava da je prvo Svetište “slikovit dokaz za sadašnje vrijeme — prema kojem se prinose darovi i žrtve”; da su njegove svetinje bile “slike nebeskih stvarnosti”; da su svećenici koji su po zakonu prinosili žrtve služili “slici i sjeni nebeskih stvarnosti”, i da “Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sad pojavi pred licem Božjim za nas” (Hebrejima 9,9.23; 8,5; 9,24). (Veliki sukob, str. 327)