Ovogodišnji SlatinaFest službeno je započeo u subotu, 18. Svibnja 2019., u jedanaest sati. Ali za izvođače početak je bio još oko osam sati, kad su započele tonske probe. Nakon što su u dvoranu Pučkog otvorenog učilišta, gdje se festival održavao, stigli roditelji, bake i djedovi, tete i svi ostali, festival je započeo. Otvorili smo ga odbrojavanjem od broja dvadeset, budući da je ove godine festival slavio svoj dvadeseti rođendan. U jutarnjem dijelu programa Boga su pjesmom slavila djeca koja su se okupila iz različitih krajeva Hrvatske, ali i izvan nje. Imali smo prilike slušati djecu iz Bistre, Novog Sada, Banja Luke, Virovitičkog okruga, Mikleuša, Pule, Daruvarskog okruga, Križevaca, Slatine te iz Zagreba.
Ujutro je kratku duhovnu poruku s nama podijelio pastor Jovan Radovanov. Kao i svake godine, osim na pjesmu, usmjerili smo se na pomaganje drugima. Ove godine imali smo tu čast da pomognemo malenoj Emi, kojoj su potrebna novčana sredstva za operaciju, bez koje ne bi mogla uobičajeno živjeti. Na kraju festivala sva su djeca zajedno pjevala pjesmu “Naš Bog je velik i silan”, za koju se istodobno snimao spot, a nakon otpjevane pjesme svi su se sjurili ispred zgrade, gdje se dijelila festivalska rođendanska torta u kojoj su sva djeca uživala.
Slijedilo je vrijeme za ručak i odmor, nakon čega smo se preselili malo dalje niz ulicu, u mjesnu crkvu, gdje smo nastavili s proslavljanjem u poslijepodnevnim satima. Na tom smo se bogoslužju prisjećali nekih pjesama koje su već pjevane na festivalima, ali neke od njih već duže vrijeme nismo pjevali. To smo napravili kroz igru “Ne zaboravi stihove”, a sudjelovala su djeca, mladi i stariji — svi zajedno smo glasno i od srca pjevali. Ni poslijepodnevni dio programa, naravno, nije prošao bez duhovne poruke. Motivirajuće i ohrabrujuće riječi o zajedništvu i pomaganju sada smo čuli od pastora Mateja Lukšića. Kroz jednu od pjesama koja se pjevala na festivalu svi smo si u srce usadili misao da smo voljeni baš ovakvi kakvi jesmo, kako nas je Bog stvorio. Takve kakvi jesmo On nas voli, te bismo iz tog razloga i mi trebali jedni druge prihvaćati i voljeti, bez obzira na neke mane i nesavršenosti. Na rastanku smo, naravno, opet pjevali. Cijeli dan je prošao jako brzo, jer sve što je lijepo kratko traje. S nestrpljenjem čekamo da se svi zajedno sretnemo ponovno za godinu dana s nekim novim pjesmama i novom prilikom da nekome pomognemo.
Lana Vranić
