Dvije skupine među Kristovim sljedbenicima

“Tada će biti s kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeše svoje svjetiljke te iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih.” (Matej 25,1.2)
Među onima koji su se izjašnjavali kao Kristovi sljedbenici oduvijek su postojale dvije skupine. Dok su jedni proučavali Spasiteljev život i svesrdno se trudili da isprave svoje nedostatke i prilagode se velikom Uzoru, dotle su drugi izbjegavali jasne, praktične istine koje su otkrivale njihove pogreške. Čak ni u svojem najboljem izdanju Crkva se nije sastojala u potpunosti od pravednih, čistih i iskrenih. Naš Spasitelj je naučavao da one koji se svojevoljno odaju grijehu ne treba primati u crkvu. Pa ipak se povezao s ljudima nesavršenog karaktera i omogućio im da uživaju u prednostima Njegovog nauka i primjera kako bi mogli uvidjeti i ispraviti svoje nedostatke. Među dvanaestoricom učenika nalazio se i izdajica. Juda je bio prihvaćen ne zahvaljujući manama svojega karaktera, već usprkos njima. Pripojen je učenicima kako bi na osnovi Kristovog primjera i nauka mogao saznati što čini kršćanski karakter i biti naveden da uvidi svoje pogreške, da se pokaje i božanskom milošću očisti svoju dušu “pokoravanjem istini” (1. Petrova 1,22). Ali Juda nije hodao u svjetlu koje ga je velikodušno obasjalo. Odajući se grijehu, on je prizivao Sotonine kušnje. Prevladale su zle crte njegovog karaktera. Vlast nad svojim umom prepustio je silama tame i ljutio se kada bi njegove mane bile ukorene. Na taj je način naveden da počini taj strašni zločin i izda svojeg Učitelja. Na sličan način svi koji njeguju zlo ispod prividne dobrote, mrze one koji im narušavaju mir osuđujući njihove grešne putove. Kada im se ukaže zgodna prilika, oni će poput Jude izdati one koji su se za njihovo dobro trudili da ih ukore. Apostoli su se sreli s tim u Crkvi koja je navodno bila pobožna, dok je tajno njegovala grijeh. Ananija i Safira odigrali su ulogu varalica pretvarajući se da prinose sve na žrtvu Bogu, a zapravo su pohlepno zadržali dio za sebe. … Kada su kušnje i progonstvo došli na Njegove (Kristove) sljedbenike, samo oni koji su bili spremni žrtvovati sve radi istine postali su Njegovi učenici. Tako je sve dok je progonstvo trajalo, Crkva ostajala razmjerno čista. Ali kada je ono prestalo, pridružili su joj se obraćenici koji su bili manje iskreni i posvećeni i Sotoni je omogućeno da stekne uporište. (The Spirit of Prophecy, sv. 4, 44,45)